Konoba ‘‘Mali Vilinac’’ uređena je kako i dolikuje ambijentu i atmosferi, a ugođaju je doprinjela i tek lakirana drvenina ...posebno nas je razveselio i besplatni bežični internet :-)!
Ipak sam se javio i uspio mu izreći kako planiramo sve za idući broj, ali dok sam to govorio pomislio sam kako bi se možda ipak mogli zaletiti u tjednu-krenemo rano ujutro i vratimo se kasno navečer. Pred kraj razgovora samo sam natuknuo tu mogućnost i naravno da je u tren oka sve bilo utvrđeno i isplanirano. Krećemo u utorak nakon četiri i jurimo na Blidinje, tamo pojedemo sendvič, na spavanje, a ujutro vožnja...čisti lunapark! Čim smo sjeli u auto zaključili smo kako je baš ovo jedan od razloga zašto još uvijek opstajemo i opiremo se udarcima kriznih godina. Još jedan maturalac, dobro, ne baš, cure odnosno žene ostale su doma čuvati djecu i raditi, a mi smo u auto natiskali tri bicikla koji se nisu bunili niti za prebrzu vožnju, a ni za zavoje. Vrlo su zahvalni suputnici u svakom slučaju.
Sa svega nekoliko stajanja i par pivi za suvozače, autocestom smo stigli do izlaza za Zagvozd gdje smo se uputili prema Posušju. Pola sata od Posušja našli smo se u pravom raju za brdske bajkere. Kako je lagano padala noć, nabili smo se na stakla i izbuljili oči kako bismo vidjeli gdje smo mi to došli i što nas sutra čeka.
Ukratko, da se osvrnemo na Blidinje. Blidinje je park prirode smješten u Hercegovini nedaleko Posušja. Omeđen je sa zapadne strane Vran planinom visokom 2074 metra, a jugoistočno rijekom Neretvom i planinom Čvrsnicom s najvišim vrhom na 2228 metara. Središnji dio čini Dugo polje na 1200 metara nadmorske visine s Blidinjskim jezerom. Kako i sama brošura kaže, ovu destinaciju danas još zovu i ‘‘hercegovačke alpe’’, a zašto, uvjerite se sami.
Sendvič koji smo planirali pojesti po dolasku zamijenio je domaći liker od malina, a nastavilo se po teletini ispod peke, domaćem kruhu i vrhunskoj domaćoj piti uz crnu pivu i vino. Dakle, konoba Mali Vilinac smještena je u mjestašcu Risovac, dijelu parka prirode Blidinje, gdje je preko 1000 ‘‘vikendica’’ koje ljeti ožive vikendom, a zimi sve vrvi od skijaša budući da se Blidinje smatra jednom od top 3 skijaških destinacija u BiH. Vratimo se mi dočeku, Ante i Renata nisu prepustili baš ništa slučaju pa su nas ugostili kako smo samo mogli poželjeti. Nakon dobre klope, izašli smo van u tihu i već pomalo frišku noć kako bismo unijeli bicikle u konobu i složili ih. Naime, rastavili smo ih i stavili u auto kako bismo mogli biti brži na cesti i ranije počeli uživati u čarima Blidinjskog odmora. Ujutro je valjalo što ranije uputiti se na vožnju, pa smo odlučili prije spavanja sve pripremiti. Kada smo složili bicikle, počeli smo planirati rutu. 
Ante je iznio plan budući da smo bili prepušteni njegovom aranžmanu i od dvije ponuđene rute, odabrali smo dužu s obzirom da je bilo tek 11 sati navečer. Nismo ni slutili kako ćemo biciklistička iskustva i dojmove rastegnuti do sitnih sati. U dobrom društvu vrijeme baš leti. No plan nismo mijenjali jer smo htjeli iskoristiti sve što nam priroda ovdje može ponuditi, a odmarat ćemo ionako u Zagrebu. Jutro je svanulo u miru i tišini blidinjske visoravni, a mi smo nakon svega nekoliko sati sna otvorili oči kao djeca u subotnje jutro. Iskočili smo iz kreveta i daleko od briga i problema uživali u toplom prekrasnom jutru. Naravno da smo se hirovito spremali kako bismo što prije krenuli. Spustivši se u konobu, ugledali smo stol prepun vrhunske domaće hrane koju nam je Ante pripremio kako bi napunili ‘‘baterije’’ prije vožnje. Ovo je bio pravi aktivni odmor. Pripremljen nam je i energetski paket za vožnju kako ne bismo posustali baš kad je najljepše.
Rutu koju možete i sami vidjeti na karti, teško je opisati riječima i ograničenim prostorom slika, stoga ćemo čim stignemo veći dio slika objaviti i na našem portalu www.biker.hr, a onaj domaći dio atmosfere možete pronaći i na stranici www.mtb-blidinje.net. Kroz rutu se izmjenjuju baš sve vrste terena, od asfalta, preko makadama, traktorskih puteva do šumskih staza uz dinamične izmjene penjanja i spuštanja. Vozeći svoju rutu, nailazili smo na hladovine u kojima su se topili ostaci snijega, a s druge strane cvala je proljetna vegetacija. Pogodili smo dio godine u kojem borovi praše, što je kako nam i Ante govori, odlično za pročišćavanje dišnih puteva i ublažavanje tegoba.
Eto, i prodisali smo pošteno. Temperatura je bila idealna za vožnju, a nebo prošarano oblacima no boju smo ipak dobili. U brojkama smo boravili na temperaturama od 20 do 30 stupnjeva, a prešli smo 44 kilometra. Najviši vrh koji smo taj dan osvojili bio je na 1518 metara, a ostatak ćemo nekom drugom prilikom. Posebno nas je oduševila činjenica da smo na svom izletu stali i na palačinkama s ‘’nutelom’’, čemu se nismo nadali pedalirajući bespućima Blidinja. Za vrijeme vožnje, Ante nam je predstavio Blidinje kao povijesnu i prirodnu znamenitost što je u trenucima velikih i zahtjevnih uspona bilo vrlo edukativna razbibriga. Stali smo pored jedne od nekropola stećaka, tragova ilirskih naroda te ostataka rimskih cesta što potvrđuje – kako i brošura kaže – da je Blidinje bilo naseljeno prije 2500 godina. 
Obišli smo grob Dive Grabovčeve na Keđari gdje se svake godine na prvu nedjelju u srpnju održava misa na kojoj prisustvuje nekoliko tisuća hodočasnika. Moramo priznati kako nam je teško zamisliti da baš ovdje, gdje smo nas četvorica trenutno najveći broj ljudi na jednom mjestu u krugu od nekoliko desetaka kilometara, bude i nekoliko tisuća ljudi. Jedan od spomenika koji smo obišli obilježio je mjesto na kojem su stradali naši branitelji u domovinskom ratu o čemu se možete pobliže informirati na stranicama www.mtb-blidinje.net. Iako smo očekivali susret i s ponekim životinjskim vrstama, svojim jakim zviždukom svakih nekoliko kilometara Ante se pobrinuo da do toga ne dođe, pa je jedina životinja koju smo susreli bila domaća ovčica u društvu svojih kolegica na ispaši. 
Naravno, ogromne tornjake koji su pitomo čuvali naš auto i pansion ne ubrajamo u čudnovate životinjske vrste, već dobro društvo. Ruta se na dvije trećine spušta prema Blidinjskom jezeru gdje se otvara prekrasan pogled na jezero jarko zelene boje iza kojeg se proteže Čvrsnica prekrivena snježnim kapama. Dubina ne prelazi tri metra, a kupanje nije uobičajeno. Izgleda da ljudi koji more zamijene planinom ne mare za kupanjem koliko za zelenilom i svježinom.
Ako bismo se osvrnuli na zahtjevnost rute, možemo reći da bismo je ubrojali u srednje tešku, iako ju svatko s malo fizičke spremnosti i nekoliko pauza s užitkom može odvoziti. Najveći dio tereta preuzela je tekućina za piće, stoga je opcija ponijeti što veći bidon na samom biciklu i ruksak s mjehurom za vodu. Ukoliko se na jednu takvu avanturu i odlučite, Ante će vas dobro pripremiti, a sadržaj i duljinu rute prilagoditi vašim sklonostima. Nećete izbjeći obilne porcije dobre hrane, stoga se na to morate pripremiti jer izbora nema.
Bicikli koje smo mi vozili sigurno su pružili dodatni užitak i doprinijeli cjelokupnom dojmu, ali i oni slabiji će podnijeti ovakve izlete. Također postoji i mogućnost da ih iznajmite u aranžmanu i tako izbjegnete putovanje s biciklima na krovu, iako će se pravi bajkeri na ovu rečenicu podsmjehnuti, jer kakva je to vožnja, ako nismo na svojim bajkovima.
Sami kraj vožnje obilježen je oproštajnom klopom na terasi konobe ‘‘Mali Vilinac’, koja je opet obilovala domaćim specijalitetima. Pravo planinsko sunce grijalo je dok smo zadnje minute prije polaska krali na svježem zraku. Čeka nas putovanje kući, a svjesni smo da će teško biti opet se iz ovakvog jednodnevnog raja isključiti i vratiti dnevnim obavezama. Nismo još ni krenuli, a već smo planirali sljedeću posjetu u većem broju na više dana. Ante i njegova supruga Renata pobrinuli su se da ovaj kratki posjet ne zaboravimo i što prije se vratimo opet. Ostaje nam samo vam toplo preporučiti da i vi posjetite Blidinje i javite se mladim vlasnicima ‘‘Malog Vilinca’’ koji jedva čekaju nove posjetitelje. Više informacija potražite na www.mtb-blidinje.net ili na e-mailu ante.bax@gmail.com.