Startna pozicija mog putovanja istovremeno je i završetak radnog dana. Ljeto je već odavno počelo i prva kontrolna točka su naplatne kućice, ali probajte se do njih probiti kroz ljetne zagrebačke gužve masovnog odlaska na more! Prije kretanja još jednom zadnja provjera prtljage: bicikl, šprinterice, kaciga, dres, rukavice – sve što je važno, tu je! Prsti svrbe, noga na gasu, a u zraku miris iščekivanja. Odlična vremenska prognoza i glad za avanturom pokazali su se do sada i više nego dobra kombinacija! No, za svaku aktivnost potrebna je energija, pa stoga slijedi opskrba namirnicama u usputnom shopping centru.
U želji da što prije stignem do svoje staze na jugu, u tom silnom iščekivanju zaboravljam…da mi je bicikl na krovu od auta i pristojnom brzinom se zalijećem u garažu shopping centra! Glatko čupam nosače sa krova auta zajedno sa biciklom oštetivši tom prilikom osim svog automobila i gredu od garaže. Sve što mi je u tom trenutku na umu bila je samo jedna stvar: bicikl, da li je preživio??! Procjenjujem štetu i sa iznenađenjem utvrđujem da je u cijeloj priči najgore prošao samo nosač bicikla, a da biciklu nije apsolutno ništa. Zahvaljujem nebesima što bajku nije potrebna čak ni prva pomoć! Yes, vikend neće propasti!!! Ovo sam vam ispričao kako bi možda spriječio da se nekome od vas dogodi isto kao meni i mojim prijateljima prije mene. Dakle da ponovimo: garaže u shopping centrima nisu biker-friendly! Umjesto u, parkirajte se ispred! Što je dalje bilo, zaključite sami, ali mogu vam bez okolišanja reći: mala reorganizacija, puno dobre volje i "weekend warrior" spreman je za nastavak putovanja.
Druga kontrolna točka bit će zeleni dragulj - Zrmanja. Šteta bi bilo propustiti priliku za spuštanje niz rijeku kajakom u društvu dobrih prijatelja. Nešto južnije gdje čuči moja biciklistička avantura u iščekivanju, očekuje me i jedan od legendi hrvatskog brdskog biciklizma - Frane Divić.
Kako slučajnost ne postoji, par dana prije puta, kad sam već bio odlučio da će iduća vožnja biti u okolici Makarske, zove me Frane iz Baške Vode koji čita Biker, a čita i misli. Kaže mi: „Hej čitao sam tvoj članak u Bikeru. Hajde dođi, pa ćemo zajedno napraviti jednu lijepu vožnju po makarskoj rivijeri i obroncima Biokova". Nekoliko dana kasnije, evo nas u Promajni, prisjećamo se dobrih dana i druženja na jednoj od najizazovnijih i najljepših staza koje su se vozile za Kup Hrvatske u brdskom biciklizmu. Frane je i dalje izrazito aktivan. Jedan je od najboljih veterana kod nas (klasa master), a u njegovu dobru formu ubrzo ću se i sam uvjeriti na terenu… Nakon kratkog vijećanja dogovaramo se da krenemo ujutro u 6:00h.
Bicikl u okolici Makarske možete voziti tokom cijele godine jer su vremenske prilike ovdje izuzetno povoljne. Makarska rivijera spada u priobalni pojas srednje Dalmacije koji je dug nekih 60 km i širok oko 3 km te zaštićen Planinskim masivom Biokova (1762 m n/v) i okupan suncem više od 2700 sati godišnje sa prosječnim temperaturama zraka višim od 20˚C. Najljepši period za vožnju bicikla Makarskom rivijerom je od jeseni do proljeća. Ako se zateknete tamo tokom ljeta onda obavezno ponesite sa sobom dovoljne količine tekućine i po mogućnosti na vožnju krenite što je moguće ranije ujutro kako bi izbjegli vrućine i gužve u priobalnom području staze. Preporuka je da sa vožnjom završite do 10 sati (ujutro!), a da najtopliji dio dana provedete na zasluženom odmoru tražeći osvježenje u moru na jednoj od mnogobrojnih plaža duž obale.
DAN VELIKE VOŽNJE. Vrijeme: 6:00h. Startna lokacija: Promajna. Detaljnije: kod fontane ukrašene cvijećem, baš kao i u Rovinju (gradovi na obali vole fontane i cvijeće, a mi volimo veseli start, pa stoga u buduće, kada spomenem fontanu ukrašenu cvijećem, možda ćete je prepoznati kao startnu poziciju).
Dakle, fontana sa cvijećem, pa pravac jug prema Makarskoj. Cijelo vrijeme pratite obalu što je moguće bliže moru. Prvi dio staze je asfaltiran i lagan za vožnju sa nekoliko manjih uspona i kao stvoren je za ugrijavanje za ono što slijedi kasnije. Posebnost ove staze je što se gotovo cijelo vrijeme trajanja vožnje pred vama pruža pogled na more i na stjenovite vrhunce Biokova. Nakon 5 km zagrijavanja kad prođete mjesto Krvavica počinje teren koji će vas sigurno osvojiti ako volite uske utabane stazice sa povremenim tehničkim poteškoćama u obliku kamenja i korijenja. Frane mi usput dobacuje kako se baš zbog ove staze počeo baviti brdskim biciklizmom te da, ako se vizionarske lokalne vlasti odluče na asfaltiranje istoga, da će prestati s biciklizmom. Razumijem ga u potpunosti, ali mu baš ne vjerujem: tko se jednom zakači za brdski biciklizam taj se vrlo teško s njega skida.
Konfiguracija terena svojom ljepotom ostavlja bez daha i sa lakoćom ćete proći iduća dva kilometra i prije no što se snađete naći ćete se u Makarskoj. Makarska se smjestila u prirodno zaštićenoj luci, zatvorenoj s jugoistoka rtom Osejava, a sa sjeverozapada poluotokom Sv. Petar. Rtom Osejava prolazi staza kojom su se godinama ranije vozile već spominjane utrke u brdskom biciklizmu. Grad se amfiteatralno širi prema padinama planine Biokovo koja ga štiti od utjecaja kontinentalne klime i time pogoduje rastu bujne mediteranske vegetacije. Prema zadnjem popisu stanovništva grad naseljava oko 13 500 stanovnika, a tokom ljetne sezone posjeti ga više od 15000 turista, što ujedno čini i najvažniju gospodarsku granu grada. U blizini Makarske nalazi se i svetište Vepric posvećeno Majci Božjoj Lurdskoj, a osnovao ga je 1908.g. biskup dr. Juraj Carić koji je tu i pokopan. Prirodna špilja s brežuljcima, raslinjem i potokom podsjeća na Lurd. Svetište je posjećeno tokom cijele godine, a glavni su hodočasnički dani 11. veljače, 25. ožujka, 15. kolovoza i 7. i 8. rujna.
Kroz Makarsku prođite samom rivom prema poluotoku Osejava. Kada dođete do šetališta Fra Jure Radića i hotela u izgradnji (op.a.06.2008) naći ćete se točno na startu legendarne XC utrke u Makarskoj, a za nekoliko minuta znat ćete i zašto je legendarna.
Obiđite hotel sa lijeve strane i krenite uzbrdo makadamom koji vodi u šumu i prema obali. Nakon 200m skrenite desno na usku kamenitu stazicu. Pred vama se nalazi jedna od najtežih tehničkih dionica što su se nekad vozile za kup Hrvatske, stoga je nužna zaštitna oprema poput rukavica i obvezene kacige, a uz njih zdrav razum i poznavanje vlastitih granica.
U početku staza se uspinje vrlo stjenovitim kamenim putem. Za savladavanje ovog kamenitog puta potrebna je visoka doza snage i vještine. Put zatim kreće nizbrdo i prolazi najopasnijim detaljem na stazi: uski prolaz sa velikim glonđama kamenja na samoj stazi dok vam je litica sa lijeve strane, a 15 metarski vertikalni pad sve do vode sa desne strane. Tamo negdje devedesetih godina, jedan je takmičar na treningu dan prije utrke, dok taj dio staze još nije bio ograđen zaštitnom mrežom, izgubio kontrolu i pao na malu usku policu metar ispod staze. Bicikl mu je odletio u ambis i pao u more petnaestak metara niže, a za akciju vađenja bilo je potrebno roniti po njega. Srećom, dečko je bio dobro prošao, a to je i najvažnije.
Nakon 1 km vožnje uz more dolazi se do križanja gdje se može produžiti ravno ili skrenuti lijevo po serpentinama uzbrdo. Vožnja ravno dovest će vas do jedne od meni najljepših plaža.
Naravno, naš put umjesto ravno prema plaži ide ravno na serpentine kamo me vodi Frane. Uzbrdo i nakon nekoliko minuta spojili smo se ponovno na makadam koji nas vodi prema Tučepima. Rivom do kraja i na izlasku iz mjesta naići ćete na crkvicu Sv. Marije. Uz obavezan povećani oprez, izlazi se na Jadransku Magistralu. Magistralom nastavite desno prema jugu slijedećih 450 m. Zatim skrenite lijevo prema Biokovu kod drvene oznake za konobu "Ranč".
Tu se opraštamo na neko vrijeme sa morem i od sada ćemo ga gledati sa visoka jer počinje fizički zahtjevna dionica uspona po obroncima Biokova. Dionica je zahtjevna bez obzira što se radi o asfaltu kao podlozi jer je na pojedinim mjestima nagib veći i od 10˚. Nakon 1700m uspona i svladane visinske razlike od nekih dvjestotinjak metara, brdo konačno malo popušta i daje predahnuti. Nagradu za uspon naći ćete sa lijeve strane ceste u mjestu Šimići koje se nalazi na nekih dvjestotinjak metara nadmorske visine. Tamo vas čeka česma sa hladnom pitkom vodom kojih na ovoj ruti za svu sreću ima nekoliko.
Od Šimića nas put vodi na sjever i dalje lagano se uspinjući i nakon 800m presijeca cestu koja vodi prema ulazu u park Biokovo i prema Sv. Juri. Nastavljamo dalje kroz Srida sela gdje počinje makadam koji manje-više slijedi izohipsu brda i prolazi podnožjem zaseoka Pašalići. Slijede Maresi i konačno Kotišinu. Tu se isplati predahnuti i baciti pogled na staru utvrdu uzidanu u prirodne stijene Biokova. Iznad sela Kotišina na visini od 350 do 500 metara smješten je Botanički vrt Kotišina kojeg je utemeljio dr. fra Jure Radić (1920-1990), franjevac i znanstvenik, sa svrhom proučavanja i promatranja biljnog svijeta planine Biokovo. Posebnost ovog botaničkog vrta u odnosu na druge je što je zamišljen kao "ograđen dio prirode", gdje će se zadržati prirodni oblici vegetacije sa samorodnom florom.
Od Kotišine se kratko spuštamo i onda opet penjemo prema mjestu Makar sve do V. Brda. Tu ponovno kratkim spustom dolazimo da makadama koji nas vodi prema najvišoj točki naše rute. Slijedimo oznake za Miletin bor (mjesto s kojeg kreću paraglajderi). Uspinjemo se makadamom sve do 530 metara n/v što je i naša najviša točka na cijeloj ruti. Od ove točke pa sve do kraja ostaje nam samo spust preko Basta u Bašku Vodu.
Bast je zanimljivo selo sa nekoliko starih kamenih kuća smješteno na visini od tristotinjak metara. To zanimljivo seoce nosi ime po drevnoj egipatskoj mitologiji (Bast, Bastet, Baset, Ubasti ili Pasht) – božica mačka koja je bila izuzetno štovan lik u egipatskoj mitologiji. Od Basta se spuštamo dalje do glavne ceste koja vodi u Bašku Vodu i nakon 200m odvajamo se desno na makadam koji Frane popularno naziva "bob stazom". Spuštamo se sve do Baške Vode i evo nas opet u ugodnom priobalnom području Makarske rivijere od kuda smo i krenuli.
Hvala Frani i njegovom BBK „Greben“ na još jednom nezaboravnom izletu u prirodu i prijateljskom druženju, a vama dragi bajkeri nadam se da ćemo se sresti na nekoj od bezbroj ruta diljem lijepe naše. Budite savjesni prema sebi i drugima! Čuvajte okoliš kako bi i u budućnosti mogli uživati u našim biciklističkim turama!