Već je odavno svima poznato kako rekreacija na biciklu spada među najpoželjnije sportove za opće psihofizičko zdravlje čovjeka, a o tome ste mogli opširnije čitati u prošlim brojevima Vašeg omiljenog časopisa u rubrici "Uvod u Vaše zdravlje" koju vodi g. Tomislav Benjak, dr. med. Proljeće je stiglo i vrijeme je da vaše metalne ljubimce izvedete na svijetlost dana. Dokazano je da samo trideset minuta tjelovježbe dnevno bitno utječe na vaše psihofizičko stanje potičući osjećaj sreće i zadovoljstva, a pritom stimulirajući kardiovaskularni sustav djelujući preventivno na cijeli niz bolesti. Za odlazak na posao, zato zamijenite automobil biciklom i osim već svih navedenih prednosti uštedjet ćete na gorivu, izbjeći prometne gužve i lov na parkirno mjesto, dobiti na vremenu kojeg je danas stalna nestašica, izgubiti koji kilogram viška i učiniti nešto dobro za naš planet smanjujući štetne emisije stakleničnih plinova u atmosferu. Ali pripazite, postoji opasnost da se pritom "navučete" na bicikl i postanete ovisni o njemu. Ako se to dogodi, onda javite nam se pa ćemo zajedno na ove naše ture po lijepoj našoj, a uskoro možda i šire. Subota je prijetila kišom i oblacima, ali je zato nedjelja svanula bez oblačka, sjajan dan za vožnju biciklom. Skupilo nas se sedmero, sve smo nekako odlučili u zadnji čas, ali iz iskustva znam da takve stvari na kraju uvijek ispadnu bolje od onih koje se planiraju cijelu vječnost. Nekoliko poziva i raspitivanja o uvjetima na stazi i odluka je donesena: ide se na Kalnik. Prošla je cijela godina od kad sam tamo bio posljednji put i uživao u penjanju po kalničkim stijenama. Kalnik je od Zagreba udaljen nekih šezdesetak kilometara tako da ste tamo za manje od sat vremena vožnje. Smješten je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj dijelom u Varaždinskoj, a dijelom u Koprivničko-križevačkoj županiji te time čini tromeđe između Zagorja, Prigorja i Podravine. Mi smo za početak naše vožnje odabrali mjesto Ljubešćica. Ako dolazite autoputom iz smjera Zagreba, siđite sa autoceste na odvojku za Novi Marof i nakon naplatnih kućica krenite lijevo i nakon par kilometara naći ćete se u Ljubešćici. Prvi dio staze ide asfaltom po lokalnim cestama kroz obližnja simpatična mjestašca. Promet je slab, ali opreza nikad dosta. Dakle od Ljubešćice krenete na sjeveroistok prema Kapeli Kalničkoj, pa dalje užim asfaltom uz rječicu Bednju i kod raspela desno prema Ćurilovcu. Na ovom mjestu se udaljavate od autoceste Zagreb – Varaždin i krećete prema malim mirnim seocima smještenim rubom Kalničke šume. Krajolik je predivan čak i u ovo doba godine kad se šuma još nije zazelenila, a možemo samo zamišljati kako je kad sve propupa i procvate. Lijevo je Bednja koja će nas pratiti idućih desetak kilometara, a desno je šuma u koju ćemo uskoro zaći. Ova dionica savršena je za početak vožnje. Nema velikih nagiba i kilometri se brzo nižu. Piščanovec, Škarnik, Lovrentovec, Jalševec Svibovečki i evo nas u Topličkom leskovcu gdje treba skrenuti desno prema jugu, pa zatim na "Y" križanju uzeti lijevi put i nakon stotinjak metara završava asfaltirana cesta i počinje makadam. Makadami u Kalničkom područje spadaju među ljepše koje sam vozio. Kompaktni su, zemljani i nema one neugodne trešnje, kotači samo klize. Putem ima nekoliko odvojaka, ali je bitno držati se glavnoga puta. Na nekoliko mjesta nailazimo na čeke i mnoštvo raznih životinjskih tragova, ali nas je puno i bučni smo stoga osim jedne velike sove drugih životinja nismo vidjeli. Kalnički je kraj bogat vodom, pa tako gdje god krenuli, nailazimo na potoke i simpatične drvene mostiće. Nekoliko kilometara istočno od naše rute nalazi se mjesto Apatovec u kojem se nalazi Apatovečko vrelo. Tu se puni "Kapljica iz kalničkih izvora". U nekoliko navrata usred šume otvaraju se prostrane livade koje su se već prilično zelene i prava su ugoda za oko. Nakon par uspona i spustova nailazimo na svjedočanstvo o II. svjetskom ratu. "Konspirativnu bolnicu broj 1" čine dvije barake koje se još uvijek dobro drže. Sad su na čistini jer su šumari posjekli šumu, ali mora da je nekad bilo nemoguće pronaći ih u ovim gustim šumama. Nakon stare ohrđale table za ograničenje brzine na 75 km/h!?!? (usred šume J) dolazimo na prvi duži spust od nekoliko kilometara u komadu. Možemo se opustiti i uživati u gravitaciji, zavoji su blagi i nije potrebno puno kočiti. Pri kraju spusta dolazimo do lako prepoznatljive lugarnice koja izgleda kao da je netom renovirana. Tu je moguće krenuti planinarskom stazom prema Vranilcu (643m n/v) koji je ujedno i najviši vrh u okolici. Nisam siguran da je tu stazu u potpunosti moguće voziti, pa se mi odlučujemo nastaviti dalje makadamom prema Kamešnici. Stari Rimljani su i ovdje ostavili trag civilizacije pa se tako i mi vozimo po makadamima koji su nekad davno vjerojatno vodili u Rim J. Prije ponovnog izlaza na asfaltirani put u Kamešnici prolazimo pored zanimljive građevine sa visokim dimnjakom koji izgleda kao golemi top iz romana Julesa Vernea usmjeren u nebo. Tu se vjerojatno proizvodilo vapno. U Kamešnici završava naš spust na nekih dvjestotinjak metara nadmorske visine i od ove točke pa do planinarskog doma na Kalniku, podno Vranilovca i Kalničke grede, očekuje nas uspon sa povremenim nagibom pred kraj i do 18%. U nogama se počinju osjećati prvi znaci umora pa je ritam nešto slabiji, ali je zato pogled koji se pruža prava gozba za vidna osjetila. Od Kamešnice pa do doma cijelim putem imamo pogled na Vranilac, taj neobični kameni vrh za ovaj dio Hrvatske. Lako ćemo ga prepoznati po televizijskom tornju na vrhu sa kojeg često uzlijeću paraglajderi. Sjeverno od mjesta Kalnik smješten je Stari grad Veliki Kalnik na petstotinjak metara nadmorske visine. Prvi put se spominje 5. lipnja 1243. godine u ispravi kralja Bele IV. Tu su navodno Tatari doživjeli svoji prvi poraz nakon što su osvojili Ugarsku i dio Hrvatske. Legenda kaže da je Kralj Bela IV preživio opsadu grada zahvaljujući seljacima koji su mu donosili šljive i tako ga spasili od gladi, a kasnije ih je on nagradio plemićkim titulama. Zahvaljujući tome nazvali su ih "Kalničkim Šljivarima". U blizini planinarskog doma uz kraći predah i marendu obnavljamo snagu i punimo zalihe vode na Kraljevom vrelu. Kalničke stijene dobro su poznate penjačima. Tu je uređeno više od stotinu smjerova različitih težina. Svima koji posjećuju Kalničke stijene savjetujem oprez jer su baš one omiljeno stanište jedne od najotrovnijih zmija - poskoka. Lako ćete ga prepoznati po trokutastoj glavi (glavna značajka otrovnih zmija) i roščiću na vrhu njuške. Na leđima ima tamnu crtu u obliku neprekinutog slova "S". Rijetki primjerci narastu i preko metra duljine, a boja im može varirati od sive i žute pa do smeđe. Ugrizi poskoka su izuzetno rijetki, a i onda kad se dogode zmija se obično brani jer je zatečena pa ne ubrizgava otrov skoro uopće ili to čini u manjoj dozi. No ako do ugriza ipak dođe, potrebno je zaviti mjesto ugriza sterilnom gazom i spriječiti daljnje kretanje unesrećenika te pozvati pomoć. Dok pomoć ne dođe izuzetno je bitno da unesrećenik ne obavlja nikakve fizičke radnje. Planinarski dom na Kalniku nalazi se na 480 m n/v između vrha Vranilca i ruševina kalničke gradine. Dom je velik i dobro opremljen te nudi kompletnu restoransku uslugu, a otvoren je cijele godine (inf. tel. u planinarskom domu 048/857-003). Planinarski dom je ishodišna točka za mnoge okolne izlete po Kalniku. Iznad Kraljevog vrela desno od doma vidjeti ćete tablu sa natpisom "poučna staza". Dakle dijelom krećemo poučnom stazom, odnosno kružnom kalničkom stazom prvo na sjever uz širi kolni put, a zatim nastavljamo dalje na zapad i pratimo markirani put sa oznakama NM (Novi Marof). Postoji nekoliko markiranih planinarski odvojaka, ali nama je bitno da se držimo onoga sa oznakama NM jer taj vodi po grebenu prema našoj polaznoj točki. Idućih deset kilometara staza je većinom uža i izuzetno zanimljiva za vožnju brdskog bicikla te osim snage zahtjeva i nešto tehnike. Staza prolazi sa sjeverne strane najvišeg vrha Kalnika i obzirom da prolazi duž grebena te se drži izohipse malo se spuštamo pa malo penjemo. Sve to odvija se između 475 i 542 m n/v. Na ovom dijelu puta ako je proteklih dana padala kiša, onda možete očekivati blata u izobilju. Kad dosegnete 542 m n/v ujedno ste dostigli i najvišu točku rute. Nakon te točke ostaje vam samo jurnjava nizbrdo koja završava ponovno u Ljubeščici. Za GPS track log pošaljite mi upit na mail. Bila je ovo predivna proljetna vožnja, a do idućeg broja Vašeg i našeg omiljenog časopisa vozite se, uživajte u prirodi, nosite zaštitnu opremu, budite savjesni prema sebi i drugima te poštujte prirodu i njen stanovnike.