Lokve-Novi Vinodolski

Za provedenih dana i noći na Prevlaci uvjeravamo se da su meteorolozi u pravu pa se teška srca odlučujemo za prebacivanje starta za period stabilnijeg vremena i povratak u Zagreb. U iščekivanju dolaska anticiklone, zove me Šerif (Denis) iz Lokvi. Kaže: „U Zagrebu sam za pola sata, imaš li vremena za kavu?“… Dečki iz Lokvi puni su novih programa. Između ostalih novosti saznajem da se od 07.-09.08.2009. u Lokvama organizira biciklističko druženje MTB Lokve 2009. (opširnije: BikerNEWS). Oduševljen idejom i programom obećajem da ću sigurno doći. Tijekom razgovora, Šerif mi predlaže da dođemo u Lokve i zavrtimo pedale do Novog Vinodolskog na kupanje. Prihvaćam bez razmišljanja! Ideja mi se čini sjajnom, a prekratit će vrijeme dok čekamo proljepšanje vremena i ponovni start naše ekspedicije. Sve ture do sada bile su koncipirane na način da je start bio iz mjesta gdje bi ostavili auto, a potom se nakon kružne vožnje vratili u mjesto otkuda smo i krenuli. Ovoga smo se puta odlučili na promjenu: start na jednom mjestu, a cilj na sasvim drugoj strani. Sa Šerifom dogovaramo sastanak kod mjesnog okupljališta bikera u kafiću „Floyd“. Uz Denisa i mene tu su još Marko i Šuki  (Hrvoje). Iz Lokvi krećemo oko deset sati oboružani ruksacima i dobrom voljom. U prošlom broju kad sam bio u Fužinama, ekonomizirao sam sa stvarima pa sam se na vožnji, kad nas je oprala kiša a temperatura se strmoglavila u samo nekoliko minuta, sa sjetom prisjećao Gore-Tex jakne i hlača koje sam ostavio doma na krevetu. Ovoga puta sve ide sa mnom, ništa ne prepuštam slučaju. Kao što to obično biva u takvim slučajevima, vrijeme je bilo savršeno, ali da nisam ponio kišne stvari sigurno bi padala kiša! Iz centra Lokvi krećemo prema sjeveru, pa na istok cestom koja vodi za Vrata. Nakon prelaska autoputa vozimo još cca 2km do prvog križanja i na njemu između dvije asfaltirane ceste treba izabrati makadamski put koji vodi uzbrdo u šumu. U prošlom broju kad smo na vožnju krenuli iz Fužina, na ovom smo mjestu izašli iz šume na cestu pa okrenuli lijevo asfaltom za Vrata. Dakle, umjesto desno asfaltom za Vrata, nastavljamo makadamom. Koliko god puta došao u ovaj predio, svaki puta iznova ostanem zapanjen ljepotom prirode koja nas okružuje na ovim našim vožnjama. Makadam je savršen, tvrd i gladak, vožnja teče fluidno, a kotači se valjaju kao da vozimo po asfaltu. Još jedna posebnost ove naše vožnje je da smo krenuli sa nadmorske visine od 730m, a završit ćemo na 0m, odnosno na razini mora. Znam da će se mnogima to dopasti. Ja sam doista uživao. Nakon 3,5 km vožnje kroz šumu u kojoj rastu stoljetna stabla, a koja svojim krošnjama daju ugodnu prirodnu hladovinu, dolazimo do Brestove Drage, prvog goranskog mjestašca. Brestova Draga smještena je na malom predivnom proplanku u srcu guste šume, nekad na staroj trasi već ranije spominjane Karolinske ceste. Te stare makadamske ceste bili su pravi poduhvati graditelja na ovako izazovnom terenu. U blizini Brestove Drage možete vidjeti fajere (od njem. Pfeiler – stup), odnosno stare upornjake u obliku kamenih piramida. Uz te upornjake vezana je tragična priča o padu diližanse u provaliju i pogibije svih putnika. Smatra se da je taj nesretni događaj nagnao Matiju Weisa, projektanta trase da počini samoubojstvo obzirom da je bilo logičnije da cesta nastavi dalje kroz šumu. Mističnost cijeloj toj trasi daju i priče o hajducima koji su često pljačkali karavane. Pa tako sada, dok se vozimo našim makadamom, osjećam se kao da putujem kroz vrijeme, a u stvarnost me vraća lagano ujednačeno zujanje lanca o zupčanike umjesto topota kopita. S vremena na vrijeme, koliko mi pogled doseže, zavirujem duboko u šumu i kao da očekujem da ću vidjeti hajduke koji jurišaju iz šume na diližansu sa konjskom zapregom u punom trku, a ja gledam kako bi se sklonio na vrijeme. Ili možda samo gledam ima li medvjeda. Posebice nakon Denisove priče koji nas je počastio anegdotom o prijatelju bikeru i medvjedu. Dok se vozio biciklom, njegovom je prijatelju dotrčao medvjed i, očito iz znatiželje, trčao uz njega neko vrijeme po rubu šume. Potom se, kako se pojavio, jednako brzo izgubio u sigurnosti svoje šume… jer ovo je njegova šuma, a mi smo samo putnici u gostima. Od Brestove Drage idućih 26 km naše trase prolazi kroz iskonsku divljinu Gorskog Kotara, u kojoj osim makadama i stare ruševne kuće nema drugih tragova civilizacije. Izlazimo na asfaltiranu cestu i krećemo desno uzbrdo preko prijevoja. Nakon nekoliko zavoja svojom nas je pojavom počastila srna koja je stajala na sred ceste. U cijelom nizu nespretnih radnji na brzinu pokušavam izvući fotoaparat što je srna samo promatrala sa zanimanjem. Kad sam konačno bio spreman slikati, u nekoliko se vještih skokova uspela uz gotovo vertikalne dvometarske stijene uz sam rub ceste i nestala u šumi. Mislim si, kad bi bar krivolovci bili ovako „spretni“ kao ja u tim trenucima. Vožnja je do ovog trenutka bila toliko lijepa da nisam ni primijetio kako smo već prošli najvišu točku naše vožnje od 1.130 m nadmorske visine. Nastavljamo dalje asfaltiranom cestom prema moru i nakon nekoliko minuta otvara se pogled na sve strane. Izašli smo iz šume, a ispred nas se pružaju travnati brežuljci između kojih se poput zmije provlači siva vijugava cesta koja će nas dovesti do Novog Vinodolskog. Najbolje od svega je da iako nas čekaju kilometri i kilometri, sve je nizbrdo. Prizor sa prijevoja je takav da jednostavno morate stati i promotriti ovaj predivan krajolik koji na kraju svog puta nestaje u dubinama mora. Iza nas zelene i guste šume Gorskog Kotara, ispred nas plavetnilo Jadranskog mora. Još 22 kilometra isključive nizbrdice i evo nas na kupanju na jednoj od plaža Novog Vinodolskog. Još uvijek pod dojmom vožnje, sva četvorica ne skrivamo zadovoljstvo postignutim. Sjedimo u obližnjem kafiću uz nekolicinu motorista i prepričavamo dojmove dok čekamo kombi iz Lokva koji će ubrzo doći po nas. Denis, hvala ti na ovom nezaboravnom iskustvu! Za sve one koji bi željeli doživjeti ovu trasu u punom sjaju od Lokvi do Novog Vinodolskog, javite mi se na mail pa ću vas drage volje spojiti sa dečkima iz Lokvi s kojima možete dogovoriti organizirani prijevoz nazad do Lokvi. Osim samog prijevoza, moguće je organizirati i smještaj u prostorijama MTB kluba Lokve, a na raspolaganju je također i plinski roštilj. Potrebno se samo najaviti se unaprijed. Vožnja Lokve – Novi Vinodolski zadovoljit će nabrijane bicikliste, kao i rekreativce u punom smislu te riječi. Staza po svojoj tehničkoj i fizičkoj zahtjevnosti spada u lagane. Visinsku razliku od 390 m koju je potrebno savladati od starta u Lokvama sve do najviše točke ture, raspoređena je na 35 km dužine, pa imate osjećaj kao da se vozite po ravnici. Tehničkih elemenata nema, ali vas vožnja zato nagrađuje prekrasnim vidicima i doživljajem koji ćete sigurno još dugo prizivati kad se vratite u svoju uobičajenu životnu kolotečinu. Završio bi u stilu jedne od drvenih tabli koje su postavljene na nekoliko mjesta: „Prođi prirodom ostavljajući samo tragove stopa“, a ja bi možda dodao i otiske biciklističkih guma. Do nove pustolovine budite mi zdravo i sretno!