BICIKLIZAM, TURIZAM I ZDRAVLJE
Sport i rekreacija u Hrvatskoj konačno počinju zauzimati mjesto koje im pripada. Svjedoci smo sve većeg rasta rekreativnog bavljenja sportom. Razloga za to je vjerojatno jako puno i individualni su kao što su individualni i ciljevi svakog uključenog pojedinca. U svakom slučaju svjesnost o kretanju raste i zauzima sve važniju ulogu u društvu. Sjedilački način života uzima svoji danak, a sve je više ljudi koji su toga svjesni i nastoje nešto po tom pitanju promijeniti. O benefitima koje kretanje donosi našem zdravlju čitajte u našoj rubrici «il dottore», a ja ću se ipak baciti na pustolovno turistički oblik kretanja za koji sam uvijek zainteresiran. Već dugo promatram što su napravile po tom pitanju neke nama susjedne zemlje i kako je u tim državama svjesnost o biciklistima u prometu na visokom nivou. Na sreću i kod nas se postepeno mijenja taj odnos na kojem se još puno mora raditi, ali pomaci su u svakom slučaju pozitivni. Osvijestili su se i turistički djelatnici kojima je jasno da više nije dovoljno ponuditi samo «Bed & Breakfast», pa se sad u turističkim ponudama sve češće susreću termini kao «Bike & Bed».
TURISTIČKA ZAJEDNICA KARLOVAČKE ŽUPANIJE
Neke regije, poput Istre, odmakle su po tom pitanju daleko naprijed, s brojnim kilometrima uređenih biciklističkih staza i pratećih sadržaja. U svakom slučaju drago mi je vidjeti da je uložen velik trud i u drugim regijama. Istražujući na internetu lokaciju moje sljedeće biciklističke putešestvije naišao sam tako na stranice Turističke zajednice karlovačke županije. Ugodno me iznenadila količina informacija vezanih uz biciklističke staze u toj regiji, te korisnih informacija svakom biciklističkom namjerniku. Staze su lijepo označene na interaktivnoj karti s izvučenim zanimljivostima i slikama, a od posebne koristi tu je sad već nezaobilazni GPS trag. Bitno je za napomenuti da je navigacija moguća i bez GPS-a jer postoje isto tako i oznake staza na terenu. U svakom slučaju pohvale turističkoj zajednici i posebice gđi Tatjani Vujnović na uloženom trudu i radu po tom pitanju. Kako smo se Marko i ja proveli te kišne siječanjske nedjelje pogledajte, odnosno pročitajte u nastavku.
RUTA BROJ 3 - OZALJ
Rutu smo započeli u Ozlju. Preciznije u neposrednoj blizini mosta poviše stare «Munjare» (samo da preciziram, radi se o hidroelektrani iz 1908. godine). Odavdje se lijepo vidi stari grad Ozalj koji se još spominje i kao neslužbena prijestolnica Hrvatske iz 17. stoljeća za vrijeme vladavine bana Petra Zrinskog. Prelazimo most prema istoku i pratimo signalizaciju biciklističkih staza. Uskoro se odvajamo prema sjeveru na sporednu cestu i našem prvom usponu. Obzirom na vremenske uvijete i zatopljenje koje nam je stiglo, odlučio sam se ovoga puta držati asfaltnih staza. Bila je to dobra odluka. Zaostali snijeg još uvijek se topi, a blato je okolne puteljke i zemljane makadame učinilo potpuno nevozljivima za bicikl. Oblaci su olovni i prijeteći, a miris kiše osjeća se u zraku. Uspevši se na prvi mali prijevoj, uživam u pogledu koji se otvorio. Bez obzira što se vozimo po asfaltu, uviđam da će ovo biti prava brdska etapa s mnogobrojnim hupserima. Krajolik izgleda lijepo i pokušavam ga zamisliti s plavim nebom i pokojim bijelim oblačkom, a sve okupano zrakama sunca. Realnost je drugačija, pa ipak je zima na našoj polutci.
“Tko nije bio na Loviću Prekriškom, taj se nije nagledao hrvatske domovine” - D. Trstenjak
Riječi su to pjesnika Trstenjaka. Vodeći se tom mišlju krenuli smo i nas dvojica prema vidikovcu, a ujedno i prema najvišoj točki naše rute. Ostavili smo za sobom nekoliko ozbiljnijih uspona i mnoštvo malih zaseoka u kojima se i danas mogu naći stare drvene kuće iz nekog zaboravljenog građevinskog doba. Nažalost, velik broj tih kuća je u propadanju i derutnom stanju. Uspinjemo se prema crkvi Sv. Križa koja je na samom vrhu brda. Pogled je stvarno lijep, ali s druge strane razmišljam o tome da su pjesnici pomalo skloni pretjerivanju. U svakom slučaju, vjerujem da bi pogled bio veličanstveniji u nekim drugim atmosferskim prilikama.
AVANTURA POČINJE
Visinomjer pokazuje 477 metara. Prema podacima kojima raspolažem, odavdje će većim dijelom biti spust uz još poneki hupser. Još nismo na pola planirane staze. Nebo se zatvara i počinje kiša. Pred nama je poduži spust, pa brzo navlačimo vodootporne jakne i nastavljamo dalje. Kiša konstantno pojačava, a termometar na brzinomjeru signalizira drastičan pad temperature. Sijeva i grmi. Na sebe smo navukli sve što imamo, ali jak pljusak hladi nas sve više. Pada neka vrsta mokre susnježice. Oborine su toliko jake da jedva uspijevam razabrati rub ceste, bez obzira na zaštitne naočale. S radošću dočekujemo jedan od uspona u nadi da ćemo se malo zagrijati, ali uvjeti su sve gori. Dolazimo ponovno do Kupe u blizini granice. Redarstvenik koji se uz cestu grije u vozilu vidjevši nas spušta prozor. Vjerojatno mu je teško za povjerovati da se netko odlučio za vožnju biciklom u ovim uvjetima. Odmahujem mu rukom u znak pozdrava kako bi se uvjerio da je sve pod kontrolom.
UZ KUPU
Ovaj dio trase vjerojatno bi bio čisti užitak u nekim drugim okolnostima. Ponovno smo prešli preko mosta, ali ovaj put na zapad. Dalje nastavljamo desnom obalom Kupe nizvodno. Kud nam kiše nije dosta, sad se i vjetar našao dizati. Puše toliko jako da stvara male valove na kolniku prepunom vode. Više nigdje ne zastajkujemo. Svjesni smo da se sve više hladimo i da je potrebno konstantno se kretati kako bi koliko toliko pokušali zadržati toplinu. Pokušavam doviknuti Marku koliko kilometara ima otprilike do Ozlja, ali ubrzo odustajem. Lice mi se toliko ohladilo na kiši i vjetru da nisam u stanju normalno razgovarati.
SPAS U AUTU
Pred Ozljem nas dočekuje posljednji kratki uspon i nakon toga silaz prema parkingu na kojem smo ostavili auto. Brzinski skidamo sa sebe mokru odjeću, stavljamo bicikle na krov auta u rekordnom vremenu i ono najvažnije, palimo grijanje na najjače.
OPREMA
U konačnici sve je dobro završilo, malo smo promrzli, a i imat ćemo po nečemu pamtiti i ovu vožnju. Obojica smo bili dosta dobro opremljeni s kvalitetnim kišnim jaknama, ali ne želim ni razmišljati kako bi bilo u ovoj situaciji bez njih. Bez obzira što ovo nisu visoka brda, ipak je potrebno na ove zimske vožnje uzeti još koji dio opreme u ruksak zlu ne trebalo. Ovo je dobra prilika da se prisjetimo da na biciklu, uslijed vjetra koji se oko nas stvara dok se vozimo, osjećaj topline je daleko niži od onoga dok, primjerice, hodamo. Taj fenomen engleski se naziva «Wind Chill» te su izrađene i tablice po kojima se može odrediti ekvivalent temperature u ovisnosti o vjetru. Primjerice na temperaturi zraka od 0 stupnjeva Celzijusa, a pri brzini vjetra od 30 kilometara na sat, osjećaj hladnoće biti će kao da je -6 stupnjeva Celzijusa.
REZIME
Bila je ovo još jedna zimska vožnja bez puno snijega, ali zato hladna. Što se staza tiče, vratit ću se sigurno u nova istraživanja jer potencijala u ovom području definitivno ima. Do iduće pustolovine uživajte u prirodi, budite oprezni u izboru prave opreme ali nikako ne propustite boraviti na otvorenom! Dani su sve duži :)
Photo: Dario Rocco