Ne treba isključiti opciju da smo se mi Hrvati zdravstveno i ekološki osvijestili pa se sad rekreiramo (teško, ali i to je moguće) u većem broju. Jedan moji prijatelj je shvatio beskorisnost i trošak automobila te ga se u potpunosti odrekao i zamijenio ga biciklom. Koji god bio razlog, a u krajnjoj liniji i svejedno je, ostaje činjenica da nas je sve više i više na dva kotača. Biciklističke staze niču i u urbanim sredinama, recimo u Zagrebu.
Moram doduše priznati da to koji put i nisu baš zadivljujuća prometna rješenja, ali ipak je pohvalno što se radi na tome. No pustimo sad urbane sredine i vratimo se našim brdskim i prašnjavim makadamima i šumskim stazama. Do sad su mi se vožnje o kojima sam pisao jednostavno nametale, a za ovaj broj javio mi se jedinstven problem: između četiri predivna lokaliteta izabrati jedan. Odluka je pala na Vransko jezero. Vransko jezero prvi put posjetio sam prije petnaestak godina i već mi se tada urezalo u pamćenje po svojim prirodnim ljepotama. Nakon tog kratkog izleta, na Vransko sam jezero dolazio još nekoliko puta, gdje sam uglavnom boravio u kampu na sjeverozapadnom dijelu jezera uživajući u ugodnoj hladovini borove šume. Kasnije, 2004. g. prošao sam biciklom jednim djelom jezera u sklopu pustolovne utrke Terra Incognita 2004 i obećao sebi da ću se vratiti i malo bolje istražiti taj po mnogo čemu jedinstven lokalitet u Hrvatskoj. Pet godina kasnije evo me opet na Vranskom jezeru i to sa Markom Demšarom, koji je uz Sandu, Tomu i mene bio član pustolovnog tima Adria Lada na spomenutoj utrci. Za polazišnu točku naše biciklističke pustolovine odabrali smo Biograd. Biograd na moru, sjevernodalmatinski gradić sa nešto više od 5000 stanovnika smješten na dijelu jadranske obale sa najvećom razvedenošću i čak tri nacionalna parka u neposrednoj blizini. Paklenica, Kornatski arhipelag i Krka, a tu su još i dva parka prirode: Telaščica i Vransko jezero. Kako bi od Biograda došli do Vranskog jezera prvo je potrebno doći do Pakoštana. Tu ima nekoliko putova koji vode između obale i magistrale koju bi za vožnju biciklom valjalo izbjeći. Obzirom da je kraj sezone, a i dan je takav da smo na vožnju ponijeli kišne jakne, odlučili smo držati se što je moguće bliže moru. Tokom sezone preporučam da se držite makadama koji ide malo više kroz unutrašnjost zbog velikog broja turista uz obalu. Nakon što smo prošli centar grada i krenuli prema Solinama, ugodno nas je iznenadio veliki pano sa jasno ucrtanim biciklističkim stazama. Ako vas put nanese u ove krajeve, potražite najbliži turistički biro i besplatno ćete dobiti kvalitetnu kartu cijelog područja parka sa jasno ucrtanim biciklističkim stazama. Nakon prolaska kroz Soline, a prema Kumentu našli smo se na predivnom „singl tracku“ sa mnoštvom zavoja i zanimljivih tehničkih detalja. Ukoliko ste na ovom dijelu puta u vrijeme ili nakon kiša, posebnu pažnju obratite na put kojim se krećete jer je kamenje koje viri u kombinaciji sa crvenom zemljom izuzetno sklisko. Nakon nekoliko minuta uživanja u tehničkoj vožnji i povremenim izlascima staze na samu plažu, dolazimo do uvale Crvena luka gdje se odvajamo prema unutrašnjosti i lovimo makadam koji nas vodi do Pakoštana. Prije spusta u Pakoštane nalazi se vidikovac na koji je moguće dopedalirati. Pogled se pruža na Pašman i ostale okolne otoke, a također se vidi i samo Vransko jezero. Zastajem na trenutak dok mi pogled lagano klizi duž obala jezera i shvaćam da ovo neće biti baš kratka vožnja. Vransko jezero je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj sa površinom od 30,2 km². Jezero je zapravo kriptodepresija, odnosno površina jezera nalazi se na 4 metra ispod razine mora. Dugačko je 13,6 km, a široko od 1,4 do 3,4 km. Voda u samom jezeru je boćata i omogućava život slatkovodnim kao i morskim ribama. Ono po čemu je Vransko jezero specifično jest blizina mora. Na najužem dijelu kopna u blizini odvodnog kanala Prosika udaljeno je od mora svega 800m. Vransko jezero pruža utočište brojnim životinjskim vrstama, pa je tako od posebnog ornitološkog značaja stoga će ljubitelji ptica ovdje doista uživati. Naime, na jezeru i u njegovoj okolici živi više od 240 različitih vrsta ptica stoga su duž jezera, na pojedinim punktovima, postavljene promatračnice sa kojih se može promatrati život ptica u prirodnom okolišu. Nakon spusta prema Pakoštanama, pri izlazu na asfalt treba krenuti lijevo prema magistrali, presjeći ju i spustiti se do jezera uz koje ćete vidjeti oznake biciklističke staze. Pitke vode duž jezera nema pa je preporučljivo opskrbiti se u Pakoštanama ako je nemate dovoljno. Mi smo se odlučili za krug suprotan kazaljkama na satu, ali u principu je svejedno kojim putem ćete krenuti oko jezera budući je staza vozljiva u oba smjera. U početku se vozimo po uskoj dobro asfaltiranoj cesti i povremeno susrećemo skupine stranaca koji nam dolaze u susret na biciklima. Nakon par kilometara asfalt prelazi u dobar makadam kojim se vozimo sve do izlaska na magistralu. Promet magistralom posebno je pojačan tokom ljetnih mjeseci pa obratite posebnu pozornost. Na magistralu je nužno izaći kako bi se zaobišao odvodni kanal koji povezuje jezero sa morem. Čim pređete most na kanalu, odmah možete nazad na makadam. Srećom, u planu je izgradnja drvenog mostića koji će omogućiti izbjegavanje vožnje magistralom. Ponovnim ulaskom na makadam odvajamo se od civilizacije i pred nama su dugi kilometri bijelog puta. Orijentacija nije zahtjevna jer praktički stalno vidite jezero, a sva upitna križanja su označena biciklističkim putokazima, tako da se možete opustiti, uživati u krajoliku i pustiti pedale da jure ispunjavajući svoju svrsishodnu zadaću. Staza tehnički nije zahtjevna, ali ju zato nemojte podcijeniti! Itekako će vas namučiti stalnim promjenama visine. Najviša točka staze ne prelazi 100m nadmorske visine, ali je zato ukupan zbroj visinskih metara 566! U nekoliko navrata pružat će vam se stvarno jedinstveni pogledi preko jezera na more, a mještani kažu da se tu isplati dočekati zalaz sunca u pravoj eksploziji romantičnih boja. Mi nismo bili te sreće jer je dan bio izuzetno oblačan i tmuran pa se sunce nije ni vidjelo, ali bar opet imamo razlog za ponovni povratak. Kad se staza u jednom trenutku okrene prema unutrašnjosti i iz vida izgubite jezero, a makadam se zaravna kao da ga je netko crtao ravnalom, onda znate da ste pri kraju jezera. Još posljednji veći spust i evo nas na izlazu sa makadama i ponovno na asfaltnoj cesti. Nakon izlaska sa makadama na asfaltiranu cestu potrebno je skrenuti lijevo i držati se glavne ceste do T križanja, pa ponovno skrenuti lijevo. Ovaj dio je ravničarski i ubrzo ćemo se naći na mjestu sa kojeg smo i krenuli u krug oko jezera. Osim ovog opisanog postoji i nešto veći krug, ali on samo dijelom prati jezero pa smo se mi odlučili za ovaj „manji“ ako ga se tako može nazvati, obzirom da je na kraju GPS pokazivao 50,2 pređena kilometra. U svakom slučaju ako se odlučite ljetovati negdje u blizini ili iz nekog drugog razloga posjetite ovaj kraj svakako ponesite bicikl, višestruko će vam se isplatiti. Do idućeg broja uživajte u jesenjim vožnjama i pridružite nam se u nekoj od idućih pustolovina otkrivanja biciklističkih staza.