Želja nam je proći najbolje spusteve ma gdje oni bili, a pritom da smo opremljeni šatorom, vrećom za spavanje, kuhalom i ostalim sitnicama potrebnim za boravak u prirodi. Kako nas najviše motivira i veseli dobar spust, možda malo više od uspona, odlučujemo se na sedežnice i gondole kako bi se domogli visokih vrhova gdje ćemo dalje dinamički odrađivati manje visinske razlike.
Za najbolji doživljaj je potrebno odrediti precizan plan rute, gdje se popeti i kako doći do starta gdje ćemo krenuti u našu pustolovinu i povezati uspone i spusteve s najmanje napora, a najviše užitka. Ovaj pita odabiremo Alpe u Švicarskoj gdje javni prijevoz vozi do svakog kutka zemlje, a svako selo ima gondolu. Što je bolje od vrhova na 4000 metara ispred kuće u kojoj živite :). Odabrali smo dvoje najjače destinacije: Zermatt i Verbier.
Naš početak rute kreće s veličanstvenog Matterhorn-a u Zrematt-u gdje ćemo fotograf Hoshi Yoshida i profesionalni trial vozač Dominik Raab staviti točku na i. Prekrasan pogled prema Matterhornu dok se penjemo Gronergrat željeznicom na 3000 metara ostavlja bez daha. Prateći željezničku prugu nalazimo savršen single track put. Idućeg jutra gondolom se penjemo na Augstboardpass. Ovo je jedan od uspona koji je izrazito zahtjevan i potrošio nam je jako puno energije. Morate uzeti u obzir da ćete barem dva do tri sata hodati te skoro sat vremena nositi bicikl da biste došli do vrha. Nagrada za trud je biti sam na jednom od najljepših mjesta na svijetu, a još veći užitak je prenoćiti u šatoru.
Prolazimo prvi vrh i dolazimo do Turtmann doline, jedno od rijetkih mjesta u koje nema nikakav oblik prijevoza koji bi nas odveo na veću nadmorsku visinu. Da bi se popeli na Meidenpass vrh potrošili smo 45 minuta što bicikliranja što penjanja. Penjajući se na vrh, odlučili smo se postaviti šator za sljedeću noć gdje ćemo dočekati zoru kako bismo iskoristili priliku za savršen pogled uz doručak kraj šatora. Doručkovali smo u društvu lokalno farmera i njegovih krava. Herens cows, tipična utrka poznata u ovim krajevima je sljedeće na što smo naišli.
Sa vrha krećemo nizbrdo u stilu i to odličnim single track-om koji prolazi kraj malih rječica i potokam prekrasnih krajolika i dovodi nas do St. Luc-a i freeride sekcija koje željno iščekujemo. Nastavljamo po izazovnim sekcijama koje su nas dobro izmorile i zaustavljamo se u lokalnom restorančiću na pizzi te nastavljamo prema našem cilju Pas de Lona. Ovaj vrh je na visini od 2295m i poznat je po enduro utrci Verbier - Grimentz. Malo smo varali pa smo jedan dio puta iskoristili lokalni poštanski bus koji nas je prebacio. Prije postavljanja šatora, kupamo se u jezeru Lona na 2640 metara nadmorske visine gdje je temperatura vode 15-16 stupnjeva.
Na 2787 metara taman kad smo postavili šator, počelo je grmljavinsko nevrijeme, na našu sreću već smo se uvukli u vreće za spavanje i smazali finu paštu. Bicikle smo još prije samog pripremanja šatora smjestili na sigorno i osigurali od vjetra. Jutro je bilo hladno i vjetrovito, ali nastavljamo dfalje. Stjenoviti spust s kršnim krajolikom nas prati do prvih alpi. Nastavljamo do Evolene sela spuštajući se 1400 metara opet jednim fantastičnim trailom koji nas je ispunio motivacijom za dalje :). Opet varamo malo i koristimo se busom pa žicom ne bili se popeli natrag na 2000 metara do Thyon-a gdje nailazimo na malo križanje odvajamo se na put do Siviez-a.
Nakon još jedne sedežnice sastavljamo šator na prekrasnom “Japanskom vrtu”. Ovdje ništa ne fali, zelena travica kroz koju teče mala rijeka kroz kršno područje obasjano suncem do kasnih sati. Ujutro doručkujemo na toplom kamenajru, penjemo se žicom do ledenjaka Mont-Fort i vrha Col des Gentiannes. S ovog mjesta nas očekuje 1500m spusta do samog Verbier-a koji smo odradili s najvećim guštom. I sad još samo jedan užitak i mi smo završili, sve ovo ponoviti, ali u kontra smjeru.
Photo: Hoshi Yoshida
