Ukratko se ne može odgovoriti na ovo pitanje. Ovdje ćemo navesti prednosti i nedostatke jednih i drugih pa ćete iz toga vidjeti što bi vama odgovaralo i da li ima smisla da pređete na karbonske kotače ;).
S godinama i razvojem tehnologije karbonski kotači su s krhkih i skupih došli na nešto skuplje :), ali daleko kvalitetnije, čvršće i kruće. Nekad se govorilo da su lakši, i jesu lakši, ali su bili neudobniji za voziti jer su skakutali zbog svoje krutosti. Danas uz tehnološki napredak, karbonske plahte se slažu tako da niti karbona imaju smjer prilikom polaganja u kalup za izradu obruča onaj koji će osigurati udobnost kotača i bočnu odnosno lateralnu krutost. Takvim tehnikama su postigli udobne kotače koji se savijaju na neravnom terenu te upijaju udarce dok će u zavojima zadržati svoj oblik i omogućiti vam primjetno bolju kontrolu bicikla.
Aluminijski kotači se kroz zavoj “fleksaju” više i samim time imate osjećaj da niste skroz na ti s biciklom i ne osjećate podlogu kao kod karbonskih kotača. S druge strane fleksibilnost aluminija još uvijek doprinosi većoj udobnosti od karbona. Takva je priroda materijala. Ali kako smo rekli, kod karbona se može postići da je kotač udoban i da dobro upija neravnine dok će u zavojima biti krut na bočne sile i time vam omogućiti primjetno bolju upravljivost.
Karbonski obruči su doživjeli poseban procvat, posebno u 29er svijetu. Razlog tomu je veći promjer kotača, koji čini „mekaniji“ kotač. Općenito za (bilo koji) biciklistički kotač je što bitnije da je masa obruča čim manja, jer se ta masa broji (otprilike) dvostruko nego masa na okviru jer je rotirajuća.
Karbonski kotači mogu masom biti i nešto teži od aluminijskih, pa zašto bi itko kupio karbonski obruč? Zbog izdržljivosti i kvalitete vožnje, popularnog „nefleksanja“. Činjenica je da karbonski kotači teže pucaju i lome se od aluminijskih, ali kod manjih oštećenja i pukotina potrebno ih je zamijeniti novim, dok će aluminisjki trebati možda samo centrirati jer neće napući već se samo malo saviti.

Krutost kotača, koliko je ona uopće bitna, koliko ju osjetimo, da li kotač uopće može biti udoban? Što se uopće dešava ako kotač nije krut? Idemo pokušati odgovoriti na ta pitanja teorijski.

a) Frontalnu ili vertikalnu krutost, krutost koja se manifestira kada opteretite kotač „odozgora“ tj. sjednete na bicikl. Ona je vrlo velika, tj. deformacija je vrlo mala. Ispitivanje laboratorija govore da je potrebno između 150-200kg opterećenja, da bi se kotač vertikalno deformirao za svega 1mm. Naravno, prije svega toga dolazi do deformacije gume, zračnice, sic štange, sjedala, i vas, pa je osjet vertikalne deformacije kotača praktički nezamjetljiv i samim time pada u vodu teorija „neudobnih“ kotača u tome smislu. Još kad to stavimo u okvire široke MTB gume niskog tlaka, tu doista nema prostora za osjet pomaka od 1mm. No osjet udara karbona je drugačiji nego udar metala po zvuku (thump umjesto ping), pa je možda tu prisutan „placebo“ efekt kod vozača koji tvrde da su neki kotači jako neudobni.
b) Lateralna (bočna) krutost. Probajte približiti obruč vilici sa rukama. Taj pomak se zove lateralni pomak, te što je kotač i/ili sklop kotača sa vilicom (naba), i vilica „mekanija“, taj će otklon biti veći. Vozači to percipiraju kao „fleksanje“ ili mekani prednji dio. Ta senzacija nije naročito ugodna, i ne ostavlja osjećaj pouzdanja na vozaču, no pitanje je koliko je tko brži zbog „nefleksanja“ kotača. Ono što je sigurno je da na testovima krutosti i bočnog otklona kotača pod opterećenjem, karbonski obruči pobjeđuju nad aluminijskim. Ujedno teži (i agresivniji) vozači opterećuju kotač više nego laganiji. Ukoliko je teži vozač na mekanom kotaču, on će se više savijati, čime dolazi do oslabljivanja napetosti žbica, te ako žbice nisu tretrirane sredstvom za učvršćivanje na niple, dolazi i do rascentriravanja kotača/obruča. Ujedno će i žbice lakše pucati, a i vozač neće biti presretan s mekanim kotačem. Sve u svemu, lateralna krutost nam je bitna.
Napetost žbica – kod karbonskih obruča, moguće je doseći daleko veće napetosti žbica nego li kod aluminijskih obruča . Zašto je napetost žbica bitna? Suprotno uvriježenom mišljenju, jaka napetost žbica ne čini čvršći kotač, pod uvjetom da žbice nisu bez napetosti. Zašto je onda bitno da je napetost žbica viša? Zato jer slabija napetost žbica uzrokuje njihovo lakše savijanje, čime se lakše žbice otpuštaju od nipli i lakše pucaju, te time uzrokuju probleme centriranosti i uravnoteženosti kotača.

U konačnici, ako ste više za performanse, bolju kontrolu i življi bicikl na brdskim stazama, onda ćete prikupiti sredstva :D za karbonske kotače.