Dolaskom jeseni, Matija i njegov dugogodišnji prijatelj Vedran Benović, okupili su respektabilnu ekipu dugogodišnjih cestovnih profesionalaca, rekreativne vožnjice stasale i prerasle u ozbiljnu biciklističku školu, a mi postali njenom prvom generacijom školaraca. Što iz nastojanja da smanjimo dugogodišnji jaz između nas i vozača ispred, a ponajviše iz želje da ove zime naša biciklistička forma ne potone baš u totalni minus.

I tako je osim nas, još 15-ak zainteresiranih definiralo svoje osobne ambicije, procijenilo znanje i fizičku spremu i opredijelilo se za jednu od tri ponuđene grupe, a) osnovno-početnu, b) sportsko-rekreacijsku i c) natjecateljsko-rekreacijsku, naoružalo se cestovnim biciklima, trenažerima, alatom i  drugim potrepštinama i dva po dva, što bliže jedan iza drugoga zapedaliralo u prvi semestar Škole biciklizma Zagreb.

Što se Matije i Vedrana tiče u njihovim se glavama ideja o školi rodila još prije par godina primijetivši sve veći broj rekreativnih biciklista na cestama i organiziranih grupa na zajedničkim vožnjama. Ideja je definitivno sazrela shvativši da velika većina njih vozi bez ikakvog predznanja ili iskustva potrebnog za sigurnu vožnju čime predstavljaju opasnost za sebe i ostale sudionike u prometu. 

Tako su planom i programom škole dali naglasak na sigurnosti i tehnici vožnje kroz postepeni rad i na samim trenažnim procesima nastojeći sve polaznike “korak po korak“ transformirati u sigurnije, brže, jače i izdržljivije bicikliste te  izvući maksimalni potencijal iz svakoga ponaosob. Prevedeno, naučiti nas pravilno voziti bicikl u prometu i u grupi, održavati svoj bicikl, pripremiti nas i bicikle za sljedeću sezonu, maraton ili utrku i pokazati nam kako uživati u baš svakoj vožnji.

Što se samog održavanja nastave tiče, predmete i kabinete raštrkali su nam kroz tjedan po raznim lokacijama. Tako utorkom u Giant shopu slušamo predavanja o teoriji vožnje, prehrane, treninga i mehanici bicikla, petkom pedaliramo u dvorani na ergometrima, trenažerima i valjcima, dok su vikendi predviđeni za vožnje na otvorenom.

U prvih par tjedana nastave, odmakli smo već prilično sa gradivom naučivši kako podesiti na biciklu sve podesivo, dubinski očistiti naizgled čisti bicikl, pokrpati i zamijeniti gumu. Prvo valjda jesmo, zar stvarno treba drugo, treće znamo...ili ne? Ostali smo i sami pomalo iznenađeni koliko toga zapravo radimo krivo ili uopće ne znamo. Ili koliko vožnja može biti ugodnija na sicu prave širine, a leđa i koljena manje pate kad je još i podešen na odgovarajuću visinu i pravilno udaljen od volana.

No više od samih „tehničkih“ savjeta koje je danas više-manje moguće pročitati bilo gdje, posebno upijamo one sitne, praktične tips&tricks… da se zračnica ako baš zagusti može „zakrpati“ običnim čvorom od nje same i da je zakrpa izrezana od stare gume prva pomoć u slučaju gumi defekta… da visak i konac ne otkrivaju samo izvore zračenja već su jako primjenjivi i za podešavanje pozicije na biciklu.

Matija i Vedran potrudili su se na svim poljima. Da se sve ne bi svelo samo na učenje, dobili smo priliku i družiti se i bombardirati početničkim pitanjima naše biciklističke legende Radoslava Roginu i Kristijana Đuraseka.

No s obzirom da je ovo ipak biciklistička škola, vikende smo maksimalno iskoristili za nastavu na otvorenom. Subotnja vožnja po cesti u grupi, gdje se svatko bori sa svojim osobnim demonima. Dok jedni rade na formi, drugi savladavaju strah od vožnje na kotaču, treći se bore sa pantomimom i ukazivanjem na prepreke, a četvrti samo uživaju nižući kilometre.  Kako nam je vremenska prognoza bila prilično naklonjena, nitko se nije bunio ni protiv dopunskih MTB sati nedjeljom.

Na pitanje koliko će ova škola trajati, dobili smo malo drugačiji odgovor…biciklizam nema konačnog cilja osim ciljeva koje si sami zadamo. Tako nam se, nakon skoro godinu dana planiranog programa, pruža mogućnost daljnjih treninga u nekoj od naprednijih grupa, a ovisno o osobnim ambicijama i aktivnog sudjelovanja na amaterskim utrkama.  

Za kraj, malo biciklističke poezije koju čitamo na našim vožnjama… Onaj tko zapne u biciklizmu i pronađe u njemu svoju sreću ostaje tu zarobljen zauvijek. Jednom biciklist zauvijek biciklist.