Za cestovnjake ovaj kraj je i više nego primamljiv, ali mi smo se odlučili na jednu ležerniju mtb on the road kombinaciju.
U potrazi za zanimljivim destinacijama gdje bi se moglo u familijarnom sastavu provesti vikend, ovaj put odlazimo u Krško koje je svega 80 kuna goriva udaljeno od zagreba. Za sve ozbiljnije bicikliste destinacija je i više nego dostupna na biciklu ako ste se uputili iz Zagreba i okolice. Mi smo ipak otišli automobilom, gdje smo bili za manje od sat vremena. Plan je bio malo razgledati okolicu, napraviti zanimljivu vožnjicu i već u vrijeme ručka biti nazad u našem zavičaju.
Ipak, sadržaj koji se nudi u Posavju je bogat i zanimljiv te vrijeme potrebno za obilazak svih zanimljivosti procjenjujemo na jedan opušteni vikend. Predlažemo i noćenje u nekom od privatnih smještaja ili Bike friendly hostela, Kozmus u Brestanici, koji je u vlasništvu poznatog svjetskog i olimpijskog prvaka u bacanju kugle Primoža Kozmusa.
Kako smo odlučili provjeriti bogatstvo ponude, nismo uzeli svoje bicikle, već smo planirali rentati bicikle u Brestanici. Na naše ugodno iznenađenje, ako na početku posjete odete u dvorac Grad Rajhenburg koji se nalazi na uzvisini u Rajhenburg gradu po kojem je dobio i ime, uz kupljenu kartu od 3 eura, na raspolaganje dobivate električne mtb bicikle sa pogonom u stražnoj nabi potpuno besplatno i na cjelodnevno korištenje.
Moramo priznati da smo ostali ugodno iznenađeni. Nismo računali na takvu vrstu ponude.
Dan je bio prekrasan, malo prohladan, ali sunčan i sve je upućivalo da ćemo se dobro zabaviti.
Pa krenimo za početak sa dvorcem koji datira još iz 12-og stoljeća, a u vlasništvu Trapista je od 1881. godine. Naglasak bismo stavili na red Trapista koji su nastanili dvorac te u njemu razvili par važnih industrija za tu regiju. Marljivi i disciplinirani Trapisti su proizvodili vrhunsku čokoladu pod imenom Imperial, jako fino vino te sireve koji su po njihovom redu dobili i naziv Trapist.
Ostatak povijesnih detalja o dvorcu koji smo razgledali u društvu kustosice od koje smo i detaljno saznali o povijesti i eksponatima koji se nalaze u dvorcu prepuštamo vama kad se odlučite na obilazak istog, a mi se vraćamo na cestu na vožnju vođenu od strane profesora tjelesnog odgoja Tone Zakšeka. Zamisao je bila da se provozamo krajem te obiđemo zanimljivosti putem. Tako smo za početak posjetili građevinu u kojoj je započela proizvodnja čokolade Imperial nakon čega smo se spustili u mjesto Brestanica vijugavom asfaltiranom cestom. Promet je bio umjeren, pa vožnja cestom nije stresna.
U mjestu smo otišli do crkve Sv. Marije Lurške koja nas je zadivila svojom arhitekturom dostojnom i jedne metropole.
Zatim se spuštamo dalje i jurimo cestom prema ribičkom jezeru i ribnjaku gdje smo popili čašicu čuvene Frankovke u restoranu Ribnik koji je u najmu obitelji Dular već 30 godina. Obitelj Dular je kao i većina turistički osvještenih mještana već godinama jedna od poznatijih po svom vinu te restoranu u Kostanjeku. Nakon Frankovke i vožnjice oko ribnjaka, odlazimo do Save kroz podzemne tunele. Doživljaj tunela i raznolikosti pejzaža i samog puta je veličanstven.
Uz Savu smo se zaustavili na čuvenoj željezničkoj stanici koja je očuvana u svom izvornom obliku, gotovo netaknuta. Kao iz nekog starog filma, jedino vlakovi koji prolaze nagovještaju da su neka druga modernija vremena. Nakon željezničke postaje koja ima i povijesni značaj koji će vam detaljnije opisati kustosica u dvorcu odlazimo do najstarije pekare u kraju. Pekara je restaurirana i očuvana, te potpuno funkcionalna.
U pekari smo si “spili” jedan fini likerčić, malo popričali s vlasnikom iste te nastavili putem do hostela gdje smo zaključili da je pravo mjesto za noćenje u koliko ste na vikend išli biciklom. Odlična usluga, lijepe sobe i dizajnerski dotjeran Kozmus hostel nas je privukao da smo se nećkali bili ipak ostali još jedan dan, no posao je zvao i kako slovenci kažu “živlenje je delovni dan” pa smo se uputili do Aleša Kuneja koji radi nešto što smo prvi puta probali, vino sa aromatičnom čokoladom. Ime bi vas moglo zbuniti, ne radi se o likeru, već o vinu sa čokoladnom aromom. Aleš i njegova obitelj već godinama se bave proizvodnjom vina i pjenušaca, a unazad par godina pokrenuli su proizvodnju zapravo jako rijetke sorte vina, čokoladno vino. Uz čokoladu koju također proizvode po uzoru i recepturi davnih Trapista, čašica vina je vrhunska kombinacija.
Kod Aleša jednostavno nismo mogli ostati kratko. Kockica čokolade pa gutljaj čokoladnog vina i tako uz razgovor vrijeme je prolazilo. Degustirali smo i Frankovku te Sauvignon i na kraju zaključili da moramo izaći ako želimo još biciklirati.
Nakon čokolaterije odlazimo na okolne brege gdje se sada trebalo i malo ozbiljnije pedalirati po prekrasnom predjelu regije. Sunce je bilo lagano već u zamaku, pa su boje bile čarobne a vožnja pravi lijek za dušu. Berba je u jeku, na svakom imanju koje smo prošli se bralo ili završavalo. Prava vinska poslastica :), ali oprezno sa degustacijom. Odlazimo na klet kod Petera (Etnoart turizam Špiler), svestranog umjetnika ujedno i dragog domaćina ovog seoskog gospodarstva.
Kod njega smo jeli domaći specijalitet mladog krškopoljskog odojka. Van svake konukurencije počevši od mjesta gdje se nalazio stol za jelo do kompletne ponude i doživljaja. Također smo ponuđeni finim domaćim vinom i uz odlično i zanimljivo društvo Petera i naše vodičke Ksenje zaključujemo da se vraćamo prvom prilikom. Peter također ima i malu umjetničku galeriju koja je na proplanku par minuta niže gdje su izloženi slikarski radovi slovenskih, a i hrvatskih umjetnika. Galerija je mjesto dobrodošlice i upoznavanja na imanju koje je zapravo jedna stara drvena klet sa domaćim i toplim ugođajem. Prošetali smo Peterovim mirisnim vinogradom i čuli zanimljivih priča iz njegovog života.
Nakon što smo se pozdravili sa Peterom, silazimo do Vinske kleti obitelji Dular koja vodi također i spomenuti restoran Ribnik. Kao šećer na kraju, razgledavamo mjesto gdje samo najveći romantici vode svoje ljubavi na svadbu. Pogled u zalazak sunca, sjenica, mala fontana i restoran u istom tonu predstavljaju jednu fantastičnu lokaciju za kraj. Još jedna čašica Frankovke, vrhunska domaća pita od jabuka te domaći sok od jabuka i započinje još jedna zanimljiva priča. Obitelj Dular proizvede 35000 litara vina godišnje koje se čuva u hrastovim bačvama. Berba je za taj dan bila gotova, grožđe je u velikim posudama i započinje proces vrenja na kraju našeg izleta.
Gdje god smo se zaustavili, upoznali smo zanimljive i ljubazne ljude, čuli priče koje ćemo pričati, jeli i više nego odlično te popili koju čašicu vrhunskog vina. Pozdravljamo se sa Dularima te odlazimo nazad do dvorca gdje ostavljamo bicikle. Mrak je pao i naš biciklistički dan završava. Odlazimo kući prepuni dojmova i zaključujemo: idealna destinacija uz relativno male troškove. Preporučamo izlet s noćenjem koje u Kozmusu stoji 15-ak eura po osobi. Gdje jesti i piti? Na to smo pitanje odgovorili:). Vožnja je gotovo za svakoga, bez zahtjevnih uspona u konačnici. Možda par kratkih koji se mogu odvoziti bez problema. Ako ste cestovnjak, onda definitivno must visit lokacija. Za nekih 600-tinjak kuna, dvoje može provesti prekrasan biciklistički vikend u Krškom.
Photo: Biker
