Ljudi su šokirani jer kreću sa pretpostavkom da za 100 eura dijete vozi odličan bicikl. Pored kruha i salame u trgovačkim lancima se nađe obično i takav bicikl. Ti bicikl izgledaju lijepo i primamljivo, ali tako izgledaju i bežične slušalice za 20 eura, gotovo identične onima za 120 eura, a na kraju sve se svodi na onu staru “koliko para, toliko muzike”. Za 20 eura slušalice prekidaju, šume, ne povezuju se same kad bi htjeli, baterija ne izdrži ni jedan pošteni razgovor, ali većina nas prvo kupi one jeftine, zatim nađemo neku srednju klasu i na kraju cijena onih jeftinih plus cijena onih srednje klase... hm, mogli ste imati slušalice za 120 eura ;).
E tako je i sa dječjim biciklima. Iako se svi pitaju da što može biti loše na jeftinom dječjem biciklu, to je ionako komad željeza i dva kotača. Tu jako griješe i ta su vremena iza nas. Za očekivati je da su proizvođači našli načina kako da naplate dječji bicikli više nego je on koštao prije, bicikli su se i razvijali u skladu s tim. Mi smo ovaj segment dobro istražili u zadnjih 10ak godina od kad je prvi redakcijski klinac počeo gurati guralicu pa krenuo redom bicikl po bicikl i sada vozi najmanji okvir bicikla za odrasle. U tom periodu odrastanja njegov prvi bicikl su naučili voziti i ostali klinci koji su se u međuvremenu rodili i rasli :). Tako smo mi pratili što se događa i koja je razlika između jednog kvalitetnog skupog bicikla i jednog bicikla koji kupite za tri puta manje novaca.
Ovdje ćemo vam objasniti osnovne i značajne razlike te vam pokušati objasniti na koji način trebate pristupati tome kako bi shvatili da kupovina dječjeg bicikla koji košta 335 eura nije bačen novac.
To je otprilike kao kad kupite Audi, on će imati vrijednost i nakon pet godina uz određenu amortizaciju, dok će jedan Seat tu istu početnu vrijednost izgubiti već druge godine. Pad vrijednosti je daleko veći i brži, a kvaliteta je manja. Kupite li skuplji i kvalitetniji dječji bicikl, nakon što ga sva djeca u kući prerastu,  on ide na prodaju. Napravite servis, malo ga uredite i prodajete ga za 30% manju cijenu, a vi dodate razliku vrijednosti i kupite veći bicikl.
Bili smo svjedoci kako u servis ulazi majka s djetetom i moli da se na biciklu od sina, koji je nakon popodnevne doze ‘’nutelle’’ nabrijan na gradsku jurnjavu, podesi kočnice jer joj se čini da ‘’malo slabije’’ koči. Na njeno razočaranje, serviser joj objašnjava kako se te kočnice ne mogu podešavati zbog materijala korištenih u izradi samih kočnica te kako se one potpuno iskrive kod kočenja – dakle, ne mogu niti površno obavljati svoju funkciju. Majka, već blago ljuta, objašnjava serviseru kako taj bicikl i nije bio jeftin (66 eura u nekom od trgovačkih lanaca) i kako je to nemoguće… serviser ju uputi na ‘’ovlaštenog’’ servisera i tu je priči kraj. Nije uštedjela na razlici u cijeni već je ‘’bacila’’ 66 eura, a ostaje još i kupiti pravi bicikl.
To vam je kao sa dječjim kolicima, uglavnom nakon što djeca narastu, ona kvalitetna i dobra idu u prodaju i brzo se nađu kupca uz minimalan gubitak vrijednosti. Ona jeftina ne stignu dalje od kontejnera za otpad.

Prednosti kupnje kvalitetnog dječjeg bicikla
Za početak, okvir bicikla je uglavnom od aluminija što znači da će biti lakši od onih čeličnih bicikala koje jedva vi nosite :). Geometrija bicikla je pažljivo dizajnirana kako bi bila ugodna i kako bi djeca pravilno sjedila na biciklu. Kotači su lakši pa je i manevriranje lakše te će se djeca osjećati spretnije i agilnije.Svi djelovi su trajniji pa nećete morati svaki vikend nešto popravljati nakon vožnje.
Prijenos na biciklu je također pažljivo odabran za određeni uzrast kako bi se na ravnom s lakoćom vrtjele pedale.
Ako želite da vaše dijete zavoli vožnju biciklom, trebat će mu kvalitetni bicikl koji će mu to i omogućiti. Kočnice će uz oprugu prilagođenu djetetu uistinu i kočiti, moći ćete podesiti visinu volana, sjedala i visinu pomoćnih kotača, sjedalo će biti udobno i anatomski prilagođeno za djecu, ležajevi kotača i pogona će biti kvalitetni pa će se lako vrtjeti i pedale (sve je to važno kako bi vaše dijete uživalo u vožnji). Kasnije ćete moći skinuti pomoćne kotače i učiti dijete vožnju bez. Dijete će narasti i kupiti ćete mu veći bicikl, a drugom djetetu, onom mlađem ostaje još uvijek odličan bicikl na kojem će se voziti. Kada sva vaša djeca prerastu taj bicikl, moći ćete ga i prodati za neke novce. Ako podvučemo crtu i uzmemo u obzir cijenu od cca. 270 eura – dvoje djece je naučilo voziti, prodate ga u najgorem slučaju za 130 eura što na kraju znači da je svako dijete vozilo odličan bicikl za svega 65 eura.

Naravno, nemojte kupovati rozi bicikl svojem prvom djetetu, ako je drugo muško jer ćete si ograničiti pregovaračke mogućnosti. Sinovi nekako ne vole voziti bicikle roze boje, barem većina, a kćerima će i zelena biti dobra za razliku od ‘’muške’’ crne boje.

Možda vam ova perspektiva pomogne da donesete konačnu odluku oko odabira!!!