Ruku na srce, devedesetak natjecatelja svojevremeno se znalo okupiti i na nekim "selskim" ligama pa se stoga opravdano pitamo što se događa sa domaćim cross-country natjecanjima, ali i natjecateljima kojih je sve manje na utrkama.
Belgijanac Jens Schuermans (Linger Versluys Beachbiker), pobjednik utrke zasigurno nije navikao nastupati na utrkama sa takvim brojem natjecatelja, a nisu vjerojatno niti drugoplasirani Zsolt Juhasz (Waberer's Areus MTB Tema) i trećeplasirani Martin Haring (Reprezentacija Slovačke) koji su mu do samog cilja "puhali za vratom". Nije li tužno da na startu najjače utrke natjecatelji na start čekaju u jednom, eventualno dva reda?!
Naš najbolji natjecatelj i osoba kojoj se, od domaće konkurencije, posljednje vrijeme nitko ne može niti približiti, Filip Turk (BBK Šišmiš) ponovno je bio solidan. Utrku je završio na šestom mjesto, sa nešto manje od 4 minute zaostatka i jedini je od naših seniora koji se uspio izdignuti od ostatka konkurencije. Ostali su desetak i više minuta iza. Nemet i Pilski završili su u krugu, a ostali sa jednim, tri i čak šest krugova zaostatka.
Janka Stevkova Kseg (Outsitzer cycling) odnijela je pobjedu u ženskoj konkurenciji ispred Barbare Benko (Focus XC Team), dok se na treće mjesto popela Gorana Težak (KBBXS Adrenalina), jedina koja je od naših završila u krugu sa pobjednicom.
Sveti Martin na Muri koji se nalazi na samom sjeveru Hrvatske možda i nije najbliža i najpoželjnija lokacija za održavanje ovakvog tipa utrke, međutim svjedoci smo i da utrke na puno atraktivnijim lokacijama, poput primjerice one posljednje održane u Crikvenici, također bilježe sve manji broj natjecatelja. Pored lokacija koja nisu u samom "srcu" Hrvatske, Sveti Martin na Muri jedna je od destinacija, uz naravno Istarska biciklistička središta, koja kontinuirano ulaže iznimne napore i sredstva upravo u razvoj cikloturizma. Infrastruktura koja je na raspolaganju domaćem MTB klubu, biciklističkom klubu Mura Avantura, pruža bezbroj mogućnosti, a spoj predivnih terena, popratnih sadržaja i vrijedne ekipe trebao je kulminirati jedino i isključivo lijepom i pozitivnom pričom! Oni su možda zadovljni, ali mi mislimo da je se cijela ta priča mora još snažnije uzdignuti, ili barem vratiti u one dane kad smo na utrkama imali od 150 do 200 natjecatelja!
U najmanju smo ruku razočarani što je trud i entuzijazam međimurske ekipe ove godine prepoznalo samo, već ranije spomenutih, devedesetak natjecatelja. Njima naravno treba "skinuti kapu" na dolasku, a kod ostalih bi trebalo potražiti odgovore na preostala pitanja koja nam se u trenucima pisanja ovog članka vrte po glavi.
Pogledate li rezultate pojedinih kategorija, shvatiti ćete razlog naše zabrinutosti za budućnost domaćeg cross-country natjecanja. U pojedinim se kategorijama naime moglo natjecatelje prebrojati na prste jedne ruke što se nije često događalo u ne tako davnoj prošlosti. Ili se pak događalo samo u nekim kategorijama. I nije Sveti Martin na Muri iznimka. Događale su se slične "scene" i u Karlovcu, ali i u "milijunskom" Zagrebu pa nije niti čudo da neki organizatori, u nedostatku sponzora i pokrovitelja, jednostavno gube snagu i prestaju sa organizacijom utrka.
Opravdano se pitamo "kumuju" li slabijem odazivu sve teže staze, besparica, termin održavanja utrka, visoke startnine, slabe nagrade, malo publike, (ne)atraktivnost sporta kojim se bavimo, orijentiranost mladih na druge sportove, loša promocija utrka ili nešto treće?! Ili pak domaći bajkeri više vole masovne i (ne)zahtjevne maratone poput onog na Plitvicama koji iz godine u godinu niže rekorde, barem što se tiče broja natjecatelja na čemu im naravno "skidamo kapu".
Međutim, opet se vraćamo na sjever Hrvatske, u isto to Međimurje od kuda nam dolazi i nekoliko itekako pozitivnih priča za koje nadamo da će još dugo trajati! Naime, upravo se u biciklističkom klubu Mura Avantura proteklih godina stvaraju neki novi klinci, novi natjecatelji koji će možda cross-country u Hrvatskoj dignuti na neki viši nivo, nivo koji ovaj predivan sport itekako zaslužuje! Iskreno se samo nadamo da ih na njihovom putu i ostvarenju njihovih ciljeva neće zaustaviti brojne poteškoće na koje će nailaziti.
Mnogi su veliki talenti u našem brdskom biciklizmu posustali vrlo brzo. Njih najviše upravo nakon navršavanja vlastite punoljetnosti. Biciklizam nije lagan sport. Rezultati dolaze polako. Neki puta ih se treba i (pre)dugo čekati. Ali dođu! Pogotovo kada si u njega dao sebe. I zato treba još jednom čestitati i malom Ivanu Okmažiću (BK Makarska), Idi Trstenjak (BK Mura Avantura), Larisi Bošnjak (BBK Šišmiš), Luki Okmažiću (BK Makarska), Stjepanu Hunjaku (BK Mura Avantura), Emi Filipović (BGK Tuškanac), Marku Vujeviću (BGK Tuškanac), Matiji Meštriću (BK Beciklin) ali i svim onim mladim natjecateljima koji se nisu protekloga vikenda popeli na najvišu stepenicu pobjedničkom postolja, ali će to učiniti možda već idući vikend, na nekoj drugoj utrci.
Želja nam je ovim člankom odati priznanje i svim onim vrijednim volonterima i osobama koje se nesebično i bez naknade stavljaju na raspolaganje svojim klubovima, danonoćno podređuju organizaciji utrka i manifestacija diljem Hrvatske. Priprema utrke ili pak priprema vlastite ili tuđe djece na utrke diljem Hrvatske nije "mačji kašalj".
Nadamo se da će im se njihov trud vratiti, ako već ne kroz odaziv natjecatelja na utrke koje organiziraju, onda kroz zadovoljstvo njih samih ili zadovoljstvo njihove djece koja se, na našu sreću, još uvijek bezbrižno i neopterečeno voze na nečemu što nas, bez obzira na sve, još i najviše veseli! Živio naš bicikl!
Photo: Predrag Trstenjak
