Biker: Iako smo te već ranije ugostili u prošloj seriji naših intervjua, molimo te da se ipak ukratko predstaviš našim čitateljima!

Andrea Kiršić: Kad je ukratko, nema problema! (smijeh) Andrea Kiršić nije bila planirana, iako mama tvrdi suprotno. Rasla sam u sretnoj obitelji. Imam onoliko godina koliko je bilo zuba na srednjem lančaniku prvih mtb bicikala. Rebus! Školovanje, izlasci, mnogobrojni sportovi, bla, bla, bla. Nakon diplome vraćam se kući te se zapošljavam u školi, najprije kao učiteljica svega i svačega, upisujem i drugi fakultet. Već 9 godina radim u razrednoj nastavi. 

Biker: Kad si i na koji način ušla u svijet biciklizma?

Andrea Kiršić: Bicikl je godinama služio kao igračka i prijevozno sredstvo. „Za pravo“ je  krenulo  s lokalnim klubom Istra Bike s kojim, na njihov nagovor odlazim na svoju prvu utrku davne…

Biker: Tko te zarazio sa  biciklima?

Andrea Kiršić: Ja sama sebe zarazim. I to opakim virusom. Zar da se netko vozi, a ja da gledam?

Biker: U svojoj si karijeri promijenila nekoliko klubova. Koji klub ti je ostao urezan u sjećanje?

Andrea Kiršić: Bila sam članica Istra Pazina, Tuškanca i Keindl Sporta.  Svaki član kluba, iz kojeg god da je,  poseban je na svoj način. S nekima sam se sprijateljila i imam njihovu potporu, bez obzira što piše na licenci.

Biker: Koji klub ti je bio najbolje organiziran, a u kojem je bila najbolja ekipa i atmosfera?

Andrea Kiršić: Svi mi imamo propuste. Ovakve ili onakve. Uz  feštu i zezanciju na kraju zaboraviš na organizacijske propuste.

Biker: Gdje si i kada ostvarila svoj najbolji rezultat u karijeri?

Andrea Kiršić: S toliko godina u ritici, mogu bezobrazno reći da imam nekoliko dobrih (neprimijećenih) rezultata: 18. mjesto na Europskom prvenstvu (2X), 31 mjesto na Svjetskom prvenstvu u maratonu (startalo preko 60 elite žena), osvojene C1 urke te postolja na mnogim C utrkama. Prošlu sezonu sam završila u 100 na UCI ljestvici u XCO, bila sam svojevremeno i među 20 na UCI ljestvici u maratonu. Od 2008. sam nepobijeđena Hrvatica. Državna prvenstva osvajam u nizu od 2008.g. I moram priznati da sam jako puno energije trošila na dokazivanje. Iz utrke u utrku, iz godine u godinu. Moji rezultati nisu ništa lošiji od rezultata naših muških brdskih biciklista. Hm…. Samo ne podržavam izlete.

Nisam osoba koja javno piše o uspjesima i neuspjesima, jer je sve ovo daleko od nečeg  vrhunskog.

Biker: U svakodnevnom si kontaktu s djecom i mladima! Gubiš li puno živaca?

Andrea Kiršić: Više živaca gubim na odrasle. Za djecu se podrazumijeva da neke stvari ne mogu shvatiti. Nisu namjerno „zločesti“. Oni imaju srce. Što za neke odrasle to ne mogu reći.

Biker: Imamo informaciju kako si pokrenula projekt za mlade, a vezan na biciklizam?

Andrea Kiršić: Već desetljeće vodim Univerzalnu sportsku školu i Mini rukomet. Naravno for free.  Projekt o kojem pričaš pokrenuo je Jurica Galić sa svojom Vergo Bike Akademijom prije par godina. Program kojeg provodi s mladima veoma je kvalitetan.  Želja nam je ujediniti snage i bicikle!

Biker: Ne možemo se oteti dojmu kako ste ovu godinu odradili sa „pola gasa“. Nisi baš vozila sve utrke! Što se dogodilo?

Andrea Kiršić: Toliko sam puta išla glavom kroz zid. Vozila sam i osvajala utrke u svakakvim stanjima. Od upala svakojakih pa do potresa mozga.  Ove se godine ipak nije dalo kroz zid. Ozlijedila sam koljeno 5 dana prije Državnog. Jedva sam došla na utrku. Nakon 5 min utrke obećala sam sebi „Nema više forsiranja“. Ne znam kako, osvojila sam i to Državno. Uparkirala sam auto ispred kuće i još sat vremena sjedila u njemu jer od bolova nisam mogla saviti nogu kako bih izašla vani. Nikad više! Koljeno se pretvorilo u trojku! Dva tjedna poslije otišla sam na C2 utrku. Odmah na zagrijavanju, pad. Opet na isto koljeno. S trojke na četvorku, hahah, barem negdje. Zid je pobijedio!

Biker: Kakva je situacija za nadolazeću sezonu? Tvoj dosadašnji klub navodno se gasi! Gdje ćeš? Što ćeš?

Andrea Kiršić: Joj, ne znam što ću! Sad je vrijeme za razmišljanje o budućnosti, panika. Jooj! Voziti,ne voziti, gdje, kamo, kuda, godine,muž, djeca…?! Sve je riješeno.  Odoh ja u BK Montes. Stara ekipa, ali bit će i malaca.

Biker: Višestruka si i dugogodišnja prvakinja Hrvatske! Imaš li uopće motiva za svakodnevne treninge i natjecanja?

Andrea Kiršić: Jednom mi je  netko rekao: „Ti ne treniraš, ti se samo voziš“. Istina! Zato ću se voziti….kako i gdje me bicikl i srce odvedu.

Biker: Što smatraš svojim najvećim uspjehom?

Andrea Kiršić: Kad naučim čitati nekoga tko to ne zna.

Biker: Tko ti je najveća konkurencija u Republici Hrvatskoj? Nema baš puno aktivnih biciklistica, a kamoli onih koji ti mogu konkurirati!

Andrea Kiršić: Meni sve mogu konkurirati! Uključujući i one koje nemaju licencu. Cure, licencirajte se! Nikad nisam radila s trenerom, niti dana.  Nema plana. Zato nikad ne znam kakva ću se pojaviti na utrci. Svašta je moguće.

Biker: Tanja Žakelj, Blaža Klemenčić i u posljednje vrijeme Jovana Crnogorac u posljednje vrijeme nižu vrhunske rezultate u natjecanjima Svjetskog Kupa. Jesi li ikada imala prilike krenuti njihovim putem i MTB-om se baviti profesionalno?

Andrea Kiršić: Čestitam ima na uspjesima, odlične su! Imaju odličan „tim“ koji ih prati. Potpora je kao i u svakom sportu veoma bitna stavka. Nisam imala priliku. Ja  sam još na pomoćnim kotačima. Uglavnom sama.

Biker: Pretpostavljamo kako ti je biciklizam, kao i većini ostalih Hrvatskih natjecatelja isključivo hobi!? Uspijevaš li barem pokriti neke osnovne troškove, dijelove za bicikl, opremu, dresove i sl?

Andrea Kiršić: Hvala Keindl sportu i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Plaća je redovita, a Keindl sport izlazi u susret.

Biker: Kako tvoja obitelj gleda na tvoje vožnje biciklom i bavljenje sportom općenito? Imaš li njihovu podršku samo „na papiru“ ili i u praksi?

Andrea Kiršić: Moja obitelj i dalje misli kako je  brat treking utrku od 160km odvozio na biciklu. U više dana. To sve govori. Ali znaju koji bicikl je čiji. I ponosni su na nas!

Biker: Trošiš li svoje vrijeme isključivo na vožnje i treniranje ili imaš i neki drugi hobi?

Andrea Kiršić: Pored škole, sportske škole, studiranja,… bavim se izradom slastica. Evo, toliko sam napredovala da zadnja torta već četiri dana stoji u frižideru. Skoro pa nestalo.

Biker: Istra je proteklih godina napravila korak, čak i dva ispred ostatka Hrvatske u smislu razvoja biciklizma. Imaš li i ti taj dojam? Trube li ti vozači automobila na cesti za vrijeme treninga ili je kultura na višem nivou?

Andrea Kiršić: Istra je definitivno po razvoju biciklizma korak ispred. Radilo se dosta na stazama, utrkama, događanjima, sve ih je više. Iako ima još puno prostora za razvoj, posebno cikloturizma. Ljudi trube, naravno. Posebno kad me vide na kiši i vjetru dok se spuštam prema Plominu. Opasno po život.

Biker: U gradovima poput Zagreba ili Rijeke bivši ili sadašnji profesionalci u biciklizmu oko sebe okupljaju bicikliste amatere ili rekreativce putem organiziranih vožnji! Kakva je situacija kod Vas? Treniraš li sama ili si dio neke slične grupe?

Andrea Kiršić: Radno vrijeme, malo selo daleko od civilizacije, ja divljakuša, pa eto, moram sama.  Iako rijetko, vikendom znam s Riječanima napraviti mali đir na cesti. S obzirom na to da ih ne „držim“ ni niz brdo ni uz brdo, naše druženje traje kratko. Bolje za njih jer su još uvijek u komadu. Ne stignem nikoga u grupi srušiti s bicikla.

Biker: Staze po Hrvatskoj ali i šire su sve zahtjevnije. Osim što su utrke kraće pa samim time i fizički zahtjevnije, sve više organizatora nastoji pripremiti tehnički što zahtijevniju stazu. Padovi su sve teži i ozbiljniji, bili smo svjedoci događaja da je jedan naš kolega teško stradao za vrijeme treninga. Gdje i kako treniraš tehniku? Imaš li strah od ozljede?

Andrea Kiršić: Tehniku ne treniram! To je loše. Ne bojim se padova. Ali se bojim  kanala i korijena.

Prije par godina ozlijedila sam rebro i napuknuo mi je mišić prilikom „preleta“ korijena na Svjetskom prvenstvu. Nakon 13 sati puta, došla sam ravno u  školu. Primala sam prvaše. Od bolova nisam mogla disati. Na svu sreću imam savršen kolektiv, koji me je nekoliko dana nakon trećeg  sata mijenjao na nastavi. Zeznula sam stvar jer sam 2 tjedna kasnije osvojila Parenzanu (maraton) pa me više nisu slali kući. Odlični su kad mi treba pomoći. Hvala ravnateljici i kolegama, ozljede su lakše uz njih.

Biker: Utrke su većinom vikendom. To u pravilu znači da nema izlazaka! Kako to podnosiš? Nadoknađuješ li izgubljene vikendom izlascima preko tjedna ili ti to jednostavno nije bitno?

Konzumiram promile  tijekom tjedna. U suradnji s čevapima i nutellom. I to nakon pizze, naravno.  Tako lakše podnosim propuštene vikend izlaske.

Biker: Kakvo je po tebi stanje u Hrvatskom biciklizmu? Smiješi li se svijetlija budućnost MTB-u ili cestovnom biciklizmu?

Andrea Kiršić: Kad MTB bude radio kao cesta, bit će i njemu svjetlo. Pri tomu mislim  i na vozače.

Biker: Do kada se planiraš aktivno natjecati?

Andrea Kiršić: Dokle god se budem imala na čemu natjecati. I dokle god bude postojala farba za kosu kojom ću prekrivati sijede koje pri tome dobijem.

Biker: Kakvi su ti planovi za slijedeću godinu? Na što ćeš se fokusirati? Hoćeš li voziti sve utrke ili samo neke odabrane?

Andrea Kiršić: Kad ja krenem s planovima, premalo mi je 365 dana. Moram još reducirati događanja.

Biker: Ove godine malo si „zanemarila“ maraton utrke? Da li te pritišču godine ili imaš neki bolji razlog?

Andrea Kiršić: Hej, kakve godine!? Pa sad sam u pravim godinama baš za maraton.

Biker: Ostaješ li vjerna Cube biciklu ili prelaziš na neku drugu „ljutu mašinu“?

Andrea Kiršić: Cube, naravno!!!! Keindl Sport, hvala po X puta.

Biker: Kada će doći vrijeme za neki full-suspension bicikl?

Andrea Kiršić: Kad Ministarstvo povisi plaće.

Biker: Misliš li da su 29“ kotači revolucionarno otkriče ili ti se čini da su 27,5“ ipak bolji?

Andrea Kiršić: 27.5 je okretniji, 29 mrvicu stabilniji. Moje skromno mišljenje. Nekome paše jedno, nekome drugo.

Biker: Talijani su tradicionalno „pic mic“ što se tiče vlastitog ali i izgleda bicikala. Tko su po tebi ipak najzodniji biciklisti?

Andrea Kiršić: Što Talijani su pic mic?! Koji???

Biker: Tko je po tebi najuspješniji hrvatski brdski biciklist posljednjih godina?

Andrea Kiršić: Koliko posljednjih godina? Izdvajam kronološki:  Roseta,  Simčića, žao mi je što je mladi  talentirani Šujević  rano odustao. Probijali su se i ostvarivali rezultate u vrijeme kad brdski biciklizam nije još bio toliko, ajmo reći popularan. Nije postojao facebook na kojemu bi pisali o svojim rezultatima. U novinama se to nije pratilo. Mislim da je bilo teže nego sada.

Biker: Čitaš li Biker? Imaš li neki savjet za nas?

Andrea Kiršić: Ne čitam baš Biker, ispričavam se. (smijeh)

Biker: Molimo te da na kraju pošalješ poruka za naše vjerne čitatelje!

Andrea Kiršić: The only place where SUCCES comes befor WORK is dictionary. (Vince Lombardi)

Photo: Biker