Biker: Dubravka bok! Što bi rekla svima onima koji te ne poznaju? Kako bi im se predstavila? Sigurno imaš neki ludi uvod koji će te najbolje opisati!

Dubravka Družeta: Ja sam jedno veliko dijete koje vesele, lijepe, šarene i pufnaste stvari :) Nemam pojma, živim i radim u Pazinu sa Barba Robijem i imamo 8 djece, i tu i tamo vozim bajk :)

Biker: Kako na tvoju vožnju downhill bicikla gleda tvoja obitelj i tvoja okolina?

Dubravka Družeta: Kad sam rekla doma da kupujem bajk i otišla na prvu dh vožnju, bio je samo upitnik iznad glave, nevjerica i "nije to za tebe, ubit ćeš se" i slične priče. Nakon što sam počela donositi doma medalje i redovno odlazila na utrke shvatili su da su stvari ozbiljne te da nema šale. Danas imam punu podršku obitelji i hvale se gdje god stignu kako im kći vozi onu bičikletu ča gre samo za zdolon. Iako mama još uvijek nije dovoljno hrabra da me gleda po stazi na utrkama, pa uglavnom čeka u cilju moleći se da stignem cijela na bajku :)

Biker: Svoje najbolje rezultate postigla si nastupajući za MTB Istra Pazin. Do nas je doprla informacija da ćeš od 2015. godine nastupati za jedan drugi klub?

Dubravka Družeta: Da, najdulji staž sam provela u MTB Istra Pazin pa su tako i najbolji rezultati iz tog perioda. I hvala Eugenu i klubu na dosadašnjoj podršci, ali eto, dođe vrijeme kada ptići napuste svoja gnijezda i osamostale se; informacija je točna, slijedeće sezone vozim za BK TNT.

Biker: Kako to da si odlučila promijeniti klub? Kakva te ekipa očekuje u novoj momčadi?

Dubravka Družeta: Osnovali smo novi klub uglavnom stara dh ekipa iz MTB Istra Pazin i ludi dirt vozač Paulo Valenta za kojeg će se tek čuti. Do promjene je došlo jer smo htjeli probati sami nešto učiniti, imamo hrpu ideja i planova, podršku nekih novih i starih sponzora, pa je to bio kao neki logičan korak.

Biker: Tako mlada a tako uspješna! Od kuda krenuti? Koju medalju, koji pehar izdvojiti? Probaj ipak izdvojiti neki plasman koji ti je najdraži?

Dubravka Družeta: Pa nisam više ni tako mlada ;-) Bilo je proteklih godina zaista puno utrka, no daleko smo mi od dobrih plasmana. Sve mi je posebno na neki svoj način, ali najsretnija sam si sa završetkom utrke 24 sata već 3 godine za redom.

Biker: Imali smo prilike pratiti neke tvoje avanture između kojih je posljednja upravo ta 24-satna utrka u Austriji! Kako si to preživjela?

Dubravka Družeta: Teško :) Kako bi rekao Šile, bili su to stravični stresovi. Najbolja stvar koja postoji i svaka čast onom tko se toga dosjetio. Totalno smo se navukli. Konkurencija i timovi su sve jači i luđi, pa je i sama utrka i tempo sve teži i teži iz godine u godinu. Ove godine mi je bilo najteže do sada. Iako sam se osjećala spremnom, ulovila me kriza i kao da sam prvi put sjela na bajk, nije išlo nikako, pa smo imali češće izmjene. Tek u ranim jutarnjim satima je i meni svanulo sunce i krenulo. Ima dosta ekipe koja odustane, nama to još nije palo na pamet, iako ti prođe kroz glavu koji vrag mi ovo treba.

Biker: Koja je slijedeća slična avantura (nećemo reći ludost). Sigurno nešto spremaš za drugu sezonu?

Dubravka Družeta: Slijedeću sezonu sigurno idemo opet na 24 sata, prvenstveno završit, a cilj je odradit veći broj spusteva nego ove godine. Razmišljamo biti ludi i umjesto u timu od dvoje, prijaviti se pojedinačno, ali nisam sigurna da sam dovoljno hrabra za taj pothvat :)
I slična avantura na koju idemo, iako ne tako naporna, ali dovoljno zanimljiva, je i utrka u Italiji, massive downhill na Matajuru, gdje svi zajedno startamo s vrha brda, i vozi se nekih pola sata do cilja.
Biker: Od kuda uopće ideja da se baviš baš downhillom? Mnogi ga smatraju najopasnijom disciplinom iako niti npr. jurnjava na cestovnim utrkama ne izgleda bezopasno! K tome si još i žensko...

Dubravka Družeta: Ideja se zahuktala kad sam 2007. bila kao gledatelj u Gračišću, i rekoh tada, hoću to, moram to probat. Kupila hardtail bajk, nagovorili me na prvu utrku i tako je sve počelo...
Opasno? Jok! Izgleda jako atraktivno i opasno da, ali opasno je koliko si sam dopustiš. To je sport kao i svaki drugi. Naravno da se padovi i pogreške događaju svakodnevno, i da su kod početnika češće. Psiha tu igra veliku ulogu, naravno uz dobru fizičku spremnost. Ako si kompletan vozač, padovi su svedeni na minimum. Meni je prvenstveno zanimljivo jer se svaki put natječeš sam sa sobom i sam si određuješ granice, a taj osjećaj vjetra u kosi je nešto najbolje što postoji :)

Biker: Što je sa zaštitnom opremom? Koristiš li sve što bi trebala ili se švercaš?

Dubravka Družeta: Zaštitna oprema je obavezna, bez opreme ne idem na vožnje. Nikad se ne švercam, uvijek imam kacigu, kornjaču, štitnike za koljena i rukavice. Jako je lako izgubit koncentraciju, napravit pogrešku i past, a onda je kasno.

Biker: Živiš li sportski? Redovito spavanje, kvalitetna i redovita prehrana?

Dubravka Družeta: Trudim se, nekad više nekad manje uspješno :)
Biker: Tko te uopće „navukao“ na downhill?

Dubravka Družeta: Navukla sam se sama, bila je to doslovno ljubav na prvi pogled. Nisam ni znala da postoji tako nešto dok nisam vidjela plakat u gradu i kao idemo pogledati o čemu se radi. Sjećam se kad sam tek počela vozit kako mi je bilo prestrašno odvoziti jedan detalj u Gračišću, i tada je Robert rekao, kada to odradiš dobit ćeš najveću čokoladu, i dvije ako treba. On me gura i navlači nizbrdo. :)

Biker: Tko su tvoji najvjerniji „suputnici“ u tvojim avanturama ili pak na utrkama?

Dubravka Družeta: Daleko najvjerniji je Robert, kud ide on idem i ja, i obrnuto :) U zadnje vrijeme je i medvjedić Ferdinand gotovo stalni suputnik, a ostatak ekipa iz kluba i tu i tamo koji slučajni prolaznik.

Biker: Da li si do sada imala problema sa ozljedama? Koja je bila najteža i gdje si ju zaradila?

Dubravka Družeta: Nisam, kuc kuc. Nisam nikad ništa slomila, nisam nikad imala gips ni ništa slično. Padova je bilo dosta kad razmislim, a najteži je bila kad sam tu na lokalnoj stazi kretala i prednje kolo mi je ostalo blokirano u kamenu i preletila sam volan direkt na rame, bome sam se dobro natukla.   

Biker: Mnogi imaju dojam da je vožnja downhilla zapravo šala. Mnogi misle da za voziti downhill treba imati samo „propuh“ u glavi! Što misliš o tome?

Dubravka Družeta: Treba imati i odgovarajuću biciklu i ostalu opremu :)
Nije dovoljan propuh, ponekad treba i koje zrno soli, npr. ako loviš vrijeme treba dobro razmislit o linijama koje voziš i vidjet ako ima možda koja bolja koju konkurencija možda nije vidjela :)
A da ne bi bicikla upravljala tobom nego ti njom treba bit snažan kao konj.

Biker: Gdje i kako treniraš? Radiš li neke specifične treninge?
Dubravka Družeta: Treniram svakako. Najčešće su se treninzi zbog manjka vremena svodili samo na što više vožnji. Nešto malo xc preko tjedna i DH vikendom. Imam već neko vrijeme spremne konkretne treninge za  DH ali vrijeme i posao igra važnu ulogu pa nikako da se tome posvetim koliko bi htjela. Kako je Čarapa bio s nama na 24 sata i vidio gdje su slabe točke, velikodušno se ponudio da će me utrenirati kako priliči jednoj dami za slijedeću sezonu. :)

Biker: Kako formu održavaš preko zime? Iako su u Istri zimski dani podnošljivi što se tiče temperatura i snijega, imaš li neki poseban način održavanja forme preko zime?

Dubravka Družeta: U Istri nema snijega, ako i padne, bude tu dan dva. Zabavljam se i pumpam mišiće u teretani i na cardio treninzima. A zimi vozimo najviše, zimske temperature su idealne za vožnju. Budući da radimo preko dana, ne stignemo se baš nešto vozit danju, pa smo krenuli sa noćnim vožnjama. Potpuno drugi doživljaj. Ne vidiš pola toga što bi ti inače "smetalo" po danu. Jedino ja imam problem da se bojim mraka, babaroga, lavova, pandi i ostalih beštija po šumi, ali to je ok, trudim se onda vozit što brže da me noć ne proguta :)
Biker: Radiš li neki posao ili se samo voziš na biciklu? Iskreno, sumnjam u to ali moram pitat..

Dubravka Družeta: Da, raditi se mora, bicikli su jako gladne životinje. Imam knjigovodstveni servis, pa se odmah preporučam svima koji trebaju takve i slične usluge :)

Biker: Kako uopće izgleda tvoj radni dan? Koliko uopće treninga stigneš odraditi preko tjedna i treniraš li uopće?
Dubravka Družeta: Moj radni dan? Ha, privatnicima je radni dan od jutra do mraka, kako posao pita :) Sada je kraj godine i pripreme za završne račune i razno razne statistike, pa sam u ovom periodu uglavnom na poslu i ne stignem se posvetiti treninzima koliko bi htjela, pa se trudim koliko toliko nešto odradit da budem u toku. Kada prođe ta gužva, prije nego počne sezona u četvrtom mjesecu, onda gledam da treniram svaki dan. Nažalost posao je u današnje vrijeme najvažniji pa je sve predodređeno kako poslu.

Biker: Servisiraju li cure same svoje bicikle ili svoju „zvijerku“ ipak prepuštaš u ruke stručnjaka?

Dubravka Družeta: Kao jedina žena u klubu i općenito u bajkerskom društvu nemam potrebe za time, znala bih zamijenit gumu i zakrpat zračnicu da je sila. :D Iskreno, ne zanima me to područje, najvažnije mi je da mi je bicikl lijep i da se boje slažu. Za sve ostalo tu je Robert, koji pazi da sve radi besprijekorno prije svake vožnje.

Biker: Kakva je konkurencija u downhillu u RH? Imam osjećaj da si naslov najbolje u Hrvatskoj protekle sezone osvojila dosta „glatko“! Drugoplasiranu si iza sebe ostavila više od 40 sekundi što je užasno puno!? Često je tako i na drugim utrkama Kupa...

Dubravka Družeta: Konkurencija je takva kakva je. Na žalost nas je jako malo žena u ovoj disciplini, kao i općenito u biciklizmu u Hrvatskoj. Voljela bi kada bi bilo više zainteresiranih cura, bilo bi zabavnije u svakom slučaju. Za razliku od nas, u Sloveniji se svake godine pojavi neka nova cura na dh sceni. Možda kada i kod nas postane sport popularniji i razvijeniji, možda će i ovdje krenuti stvari na bolje. Pa evo, ovom prilikom pozivam sve zainteresirane cure koje bi voljele barem probati da se jave za neku vožnju. Nije tako strašno kao što izgleda.

Biker: Da li se možeš i kako se nosiš sa konkurencijom iz susjednih zemalja?

Dubravka Družeta: Konkurencija je jaka u susjednim zemljama. Zarja je u top 10 žena u svjetskom kupu, ako imam sreće uspijem joj se približit na pola minute :D A mi ostale cure smo tu negdje i dobra smo konkurencija. Kada nas se skupi na nekim utrkama više nego inače tada je pravi užitak natjecati se i nije ti svejedno.

Biker: Slovenci imaju razvijene Bike-parkove. Treninzi su im znatno olakšani. Kako se ti snalaziš po tom pitanju? Ima li nešto u tvojoj blizini ili improviziraš?

Dubravka Družeta: Mah. Nemaju bike parkovi toliko veze. Sve je stvar volje i želje. Svatko si može napraviti stazu u obližnjoj šumici, ili negdje lokalno. Problem je što je puno njih lijeno i misli da se staze rade same ili bi ih netko drugi trebao napraviti za njih. A ako nema prijevoza s dna na vrh staze, e onda je tek smak svijeta. Kada imamo viška vremena otiđemo na izlete po bike parkovima, najčešće u Javornik, koji mi je i nekako najdraži. A inače imamo par lokalnih stazica u okolici Pazina, a blizu je i Buzet. Kao što rekoh, ako postoji volja nađe se i način, bilo to lokalno, u bike parku ili nešto treće. Sve ostalo su izgovori.

Biker: Imaš li neku omiljenu stazu u Hrvatskoj ili ti je svejedno gdje i kada voziš?

Dubravka Družeta: Teško je posebno izdvojit neku. Sve su mi drage na svoj način, svaka ima neku svoju draž i ono nešto. Ali nekako najkompletnija mi je ona na Ivanščici, ima sve potrebno da se iskaže pravi dh vozač dok mi je posebno zabavna staza u Buzetu. 

Biker: Kakva je atmosfera na utrkama kod nas? Pomažu li si vozači međusobno ili je svaki u svom điru?

Dubravka Družeta: Ima svakakvih. Utrke traju dva-tri dana, i nakon što otiđeš na nekoliko njih upoznaš većinu ekipe. Kako smo uglavnom  iste face po takvim događanjima mislim da je atmosfera obiteljska i prijateljska. Bez problema će ti bilo tko pomoći, popričati s tobom, pitati za zdravlje, platit pivu i sl. Utrke su jako zabavne i to mi je ono najbolje iz cijele te priče. Zabavljamo se, vozimo se i družimo. Tko ne vjeruje neka pogleda sve video uratke iz Ferdinad Productionsa i neka se uvjeri sam kako nam je super. Bit utrka je prvenstveno zabava i druženje.

Biker: Tko je po tebi najpozitivnija faca Hrvatskog downhilla?

Dubravka Družeta: Hmm, meni je to moj Robert :) To je jedna neumorna životinja koja bi se vozila dan i noć. Nikad ali baš nikad ne odbija poziv na vožnju, iako su takvi rijetki, uglavnom on zove i gnjavi ljude da se maknu sa kauča i idu vozit. Bicikli su nam uvijek u besprijekornom stanju. Mislim da je on najsretniji čovjek na svijetu kada je na bicikli.

Biker: Kako financiraš svoju ljubav prema downhillu? Utrke su obično dva dana i sve to poprilično košta.... Opremu i bicikl da i ne spominjem... Imaš li nekog sponzora ili sve iz svog džepa financiraš?

Dubravka Družeta: Robert financira :D Šalim se, srećom imamo oboje posao, pa si možemo priuštiti ovu ljubav. Sponzora nikad dosta. Daleko najviše nam pomaže Saša i Bajkmanija, sve što je potrebno za naše bajkove nabavljamo tamo. Zaključen je i deal sa Čarapom i njegovom Outdoor Maniom, pa tko traži najboljeg bajk vodiča za ture bilo kuda svakako preporučam legendu hrvatskog biciklizma :)
Jako puno nam sa PR-om pomaže Ivana Ujčić, fotografi Andreas Kancelar i Davor Vuković. A za samu promociju zaslužna je ekipa Ferdinand Productionsa. Od slijedeće sezone u igri su i neki novi sponzori s kojima tek potpisujemo ugovore pa o tom potom. 

Biker: Imaš li neki poseban ritaul prije utrke?

Dubravka Družeta: Da. Spremim kofere, izgrlim i izljubim 5 mačaka, 2 psa i kunića, budem zahvalna mami što bude dadilja toj silnoj zvijeradi. Muči me nervoza dok čekam na start pa često mislim na njih i to me opušta. A dok vozim često pjevam nešto kad dolazi neki težak dio.

Biker: Trenutno voziš koji bicikl?

Dubravka Družeta: Trenutno vozim Demo 7.

Biker: Što bi željela bi voziti?

Dubravka Družeta: Nemam pojma. Ono što mi Robert kupi, bitno je da je lijepo i šareno :D

Biker: Kakvi su planovi za budućnost?

Dubravka Družeta: Planovi su veliki. Kako smo osnovali novi klub, voljeli bi raditi sa mlađim naraštajima, imamo nekoliko projekata na umu i vrlo smo ambiciozni što se toga tiče. A standardni su planovi i dalje pohoditi sve utrke kupa, državno, 24 sata, utrke u susjednim zemljama, Sloveniji, Bosni, Srbiji, Italiji i svašta nešto. Opet, većina nas ovisi o poslu i financijama, pa će bit kako posao i ostale obaveze dopuste.

Biker: Prolistaš li koji puta naš časopis ili bar „zaviriš“ na naš portal?

Dubravka Družeta: Naravno. Pretplaćena sam na Biker tako da mi svaki mjesec dolazi doma na kućna vrata, što je super jer inače bih zaboravila otići na kiosk :) Svakako treba dati podršku cijeloj ekipi koja stoji iza svega toga i trudi se oko promocije biciklizma. Ima zanimljivih tema, a posebno me veseli ova nova rubrika sa predstavljanjem vozača.

Photo: Biker/Damir Šefić i Lorena Gellini