Biker: I sami ste se bavili biciklizmom? Kako to da ste prestali voziti i prebacili se u "funkcionerske" vode?

Luka Čanak: Bavio sam se biciklizmom rekreativno. Zapravo, puno sam se vozio, po desetak tisuća km godišnje. Bio sam i na puno utrka u kategoriji sport, ali nikada nisam trenirao. Bilo je to samo za gušt. Prestanak je vezan uz završetak studija te zaposlenje. Silom prilika došao je i rad najprije u klubu, zatim pomalo i u HBS-u. Uz sve to imao sam sve manje vremena za vožnju i danas sam tu gdje jesam - s puno kilograma viška (smijeh).

Biker: Kad ste preuzeli MtB odbor?

Luka Čanak: Preuzeo sam MTB odbor na sastanku MTB odbora u Samoboru, 29. svibnja 2010. godine. Nitko drugi nije htio. (Smijeh)

Biker: Volontirate li na toj funkciji ili ste plaćeni?

Luka Čanak: Ovo je neko trik pitanje? (Smijeh) Da, volontiram. Nema plaće, nema čak niti naknade putnih troškova, telefona. Ali, prihvatio sam to prije nego sam počeo i nemam problema s tim.

Biker: Kad čovjek naide na probleme vrlo je važna ekipa koju ima oko sebe. Kakvu ekipu imate iza i oko sebe?

Luka Čanak: Upravo tako, apsolutno potpisujem rečeno. I to je ono što me drži ovdje svo ovo vrijeme. Trudim se biti u dobrim odnosima sa svakim. Naravno, postoje pojedinci s kojima sam bliskiji i netko s kim sam manje blizak, ali sa svakim mogu razgovarati bez ikakvih problema. Što se same ekipe tiče, trenutno su to članovi MTB tehničke komisije: Kristina Kodrnja, Mihael Tomšić, Želimir Pukšar i Manuel Vigini. Svi su zaista odlični, što god im naredim (zapravo ih zamolim (smijeh), oni to odrade. I bez toga ne bih mogao ništa. Osim njih tu je još nekoliko pojedinaca i klubova koji redovito ponude pomoć kada vide da nešto treba napraviti. Svi su oni oko mene, ne iza mene.

Biker: Kakvo stanje ste zatekli odnosno kako je funkcionirao MtB u Hrvatskoj prije i poslije vašeg preuzimanja?

Luka Čanak: Pa, MTB odbor sam preuzeo u situaciji kada zbog sukoba prijašnjeg vodstva MTB odbora s tadašnjim Izvršnim odborom HBS-a neko vrijeme vodstva MTB odbora nije niti bilo, čini mi se oko godinu dana. U takvoj situaciji nije bilo niti sastanaka MTB odbora, niti dogovora, niti razgovora. Stanje u samom MTB odboru nije bilo idealno, ipak stvari su funkcionirale na minimalnom nivou zahvaljujući samim klubovima. Vjerujem da je danas, ne mojom, već zaslugom svih MTB klubova, natjecatelja i pojedinaca, bolje.

Biker: Koji su glavni rezultati koje ste postigli od kada ste na čelu odbora?

Luka Čanak: Ponavljam, rezultate ne smatram svojima već našima. To su rezultati rada klubova, natjecatelja i ostalih u MTB odboru. A koji su? Pa, izdvojio bih neke po meni najvažnije: uredili smo MTB pravilnik i doveli ga na jedan sasvim solidan nivo, u pravilnik uveli nove discipline - enduro i eliminator, “gurnuli” smo klubove ka' organizaciji kvalitetnih utrka prijavljenih u UCI kalendar. Tako smo u 2014. godini imali 9 UCI MTB utrka u Hrvatskoj, dok ih je za 2015. prijavljeno 10. Samim time naši vozači imaju priliku osvajati UCI bodove bez dalekih putovanja. Osim bodova, imaju priliku i napredovati u jačoj konkurenciji. Nadalje, stvorili smo uvjete da imamo kalendar za narednu godinu prije kraja tekuće godine. Stvorili smo, svi skupa, svijest kod natjecatelja da je za napredak natjecatelja, time i klubova, najbitniji kvalitetan stručni rad. Sve više MTB klubova i natjecatelja angažira trenere, rade s djecom i mladima. Rezultati toga se pomalo naziru, a u budućnosti će sasvim sigurno biti još bolji i izraženiji. Ima toga još, međutim, ono što je po meni na neki način najbitnije je da se, barem MTB klubovi, drže skupa. Da si pomažemo, a ne da se dijelimo i odmažemo. Ionako nas je malo pa smatram da je svako dijeljenje loše i da nema mjesta sukobima. Različitim mišljenjima svakako, ali ne sukobima.

Biker: Koji je cilj kojem težite?

Luka Čanak: Pa evo, zapravo sam ga naveo u prošlom odgovoru. Biciklista u Hrvatskoj je relativno malo, i svaka podjela nas sve skupa samo čini slabijima. Podjela na cestu i MTB, na DH i XC itd. Sve je to biciklizam i trebali bi skupa raditi da zajedno budemo čim bolji. To jedinstvo mislim da postoji u MTB-u, a mislim da bi trebalo postojati i na razini Saveza. Vjerujem da kod većine klubova to i jest tako, međutim, nažalost, postoje pojedinci koji potenciraju sukob i podjelu između ceste i MTB-a. “Zavadi pa vladaj” stoljećima je poznata izreka koja je i puno više od izreke. No, smatram da sukoba između ceste i MTB -a nema i ne treba biti. MTB od ceste može puno toga naučiti, ipak je cestovni biciklizam bitno stariji sport od MTB-a. MTB natjecatelji većinu treninga rade na cesti i na cestovnim biciklima. Opet, i cesta može imati puno korisiti od MTB-a i to ne samo od preuzimanja mladih MTB vozača. Korist suradnje cestovnih i MTB klubova može biti velika.

Biker: XC i DH su dominantni sto se tice MtB-a?! Kakav status imaju unutar Hbs-a u odnosu na cestu?! Prije su cestovni biciklisti bili puno više na glasu...

Luka Čanak: Da, XC i DH jesu dominantni za sada. Međutim, pomalo se javljaju nove atraktivne discipline i jačaju neke druge koje su na svjetskoj sceni prisutne. To svakako treba podržati i siguran sam da će uskoro i te druge discipline doći do izražaja. Status u odnosu na cestu? Ne treba se s tim zamarati. Činjenica je da se u MTB-u danas kvalitetnije radi i razmišlja nego prije 5 godina. To je najvažnije. Rezultati će doći. Razlika između rezultata ceste i MTB-a je u tome što su rezultati MTB-a isključivo rezultati rada hrvatskih klubova, dok cestovni vozači uglavnom odlaze u inozemne klubove već u juniorskim godinama. Naravno, treba pohvaliti i vrednovati rad cestovnih klubova s početnicima i kadetima. U tom segmentu i MTB klubovi mogu još puno naučiti.

Biker: U Jastrebarskom je trebalo biti održana i dodjela nagrada za najbolje cestovne bicikliste! Kako to da se to nije održalo? Postoji li raskol između MTB-a i ceste u savezu?

Luka Čanak: Istina je da je dodjela nagrada bila planirana i za cestu i za MTB. Osobno sam jako želio da bude proglašenje za sve, da biciklizam kompletno pokaže drugim savezima i sportovima da ima koga nagraditi. Nažalost, cestovni klubovi i vozači se nisu odazvali, većina nagrađenih, ili čak svi čini mi se, otkazali su svoje sudjelovanje nekoliko dana ranije. Zašto - to trebate pitati njih. Iako smatram da bi se trebali odazvati na ovakve pripredbe, prije svega zbog sebe.

Biker: Reprezentacija? Kako funkcionira? Koji su planovi?

Luka Čanak: Upravo je reprezentacija, zbog izbora direktora MTB reprezentacije, bila glavna tema posljednjeg sastanka MTB odbora i većine razgovora prije i nakon nje. Puno je toga rečeno. Kako funkcionira reprezentacija? XC komponenta solidno po meni. DH u sezoni 2014. nažalost nikako. Svakako se mora i može bolje. O planovima ćete pitati direktora i izbornike, no mogu kao predsjednik MTB odbora reći da su prioriteti izbor novog, kvalitetnog DH izbornika koji će potegnuti i odraditi pravi posao s DH natjecateljima. Također, treba bitno unaprijediti komunikaciju između izbornika, direktora i klubova, uključiti možda još nekoga tko ima volju pomoći oko najmlađih - početnika i kadeta. Moramo još kvalitetnije planirati kako bi bolje i lakše odradili sezone pred nama.

Biker: Izabran je novi/stari direktor MTB reprezentacije! Koje su glavne novosti koje nam sprema?

Luka Čanak: Pr

ije svega, čestitao bih i njemu i protukandidatu. Drago mi je da je konkurencija bila dobra jer će nas sve to učiniti boljima. O novostima je najbolje da pitate novog direktora. (Smijeh) Osobno, vjerujem da će se nastaviti prema dosadašnjim načelima. Po meni, trebamo pokrenuti rad DH reprezentacije u pravom smjeru i dalje nastaviti po principu koji smo zastupali do sada - reprezentativne akcije s jasnim ciljem i rad s onima čiji pristup sportu je sportski ispravan i kvalitetan. Također, svakako ćemo morati poraditi na komunikaciji s klubovima i kvalitetnijem planiranju akcija.

Biker: Rad sa mladima?! Ima li savez odnosno MTB odbor neki plan za razvoj sa najmladima? Što je sa trenerima? Kakvi su uvjeti?

Luka Čanak: Prije svega treba reći da postoje dosta oprečna stručna mišljenja o radu s najmlađima u sportu općenito. Netko kaže da mlade sve do negdje kadetsko/juniorskog doba treba samo održavati u sportu uz osnovne sportske vježbe i treninge kroz igru. Drugi zastupaju mišljenje da se već od najmlađih dana treba pristupiti ozbiljnim treninzima. Osobno, kao laiku, što se treniranja tiče, čini mi se logičnija prva teza. Svejedno, smatram da je glavni zadatak HBS-a, MTB odbora i reprezentacije da dj

ecu i mlade održi u sportu, da ih usmjeri ka kvalitetnom stručnom radu. Da im omogući da se natječu, što na utrkama u Hrvatskoj, što kroz poneki nastup s reprezentacijom i na taj način ih motivira za daljnji rad. Također, među ostalim, da organizira ovakve priredbe kakva je bila ova danas da se ti klinci nagrade za trud kroz sezonu. Njima to puno znači, stoga ćemo to nastaviti raditi, vjerujem još bolje nego do sada.

Biker: Kako postići da Savez ne bude samo onaj koji uzima novac već i onaj koji će nešto od dobivenoga i uložiti u klubove ili natjecatelje?

Luka Čanak: Baš sam nedavno radio analizu koliko koji klub treba uplatiti Savezu za 2014. godinu, takse za licence i članarina Savezu. Prosječan iznos za sve klubove je 1.227,71 kn, minimalni je 500,00 kn (samo godišnja članarina Savezu), a maksimalni je 2.650,00 kn. Ukupno je to godišnje za Savez oko 100.000,00 kn. Mislim da za davanja nekog kluba Savezu na godišnjoj razini ne možemo pričati o tome kao velikim iznosima. E sada, da li se taj novac može bolje rasporediti nego

što je to do sada bio slučaj? Sigurno može. I u budućnosti vjerujem da hoće.

Biker: Kakva je suradnja sa klubovima? Podiže li se kvaliteta natjecanja u RH? Svjedoci smo sve više UCI utrka kod nas. Znači li to i dizanje kvalitete?

Luka Čanak: Suradnja s MTB klubovima što se mene kao predsjednika MTB odbora tiče je odlična. Kvaliteta MTB natjecanja u Hrvatskoj apsolutno raste. Rapidno. I to je odlično. No, moram reći, organizacija utrka nije nešto što će dići MTB u pogledu rezultata i kvalitete natjecatelja. Pomoći će, ali nije ključno. Ključan je stručni rad. Rad klubova i natjecatelja s trenerima. Realno, klubovima bi bilo bolje da ulažu u razvoj tog segmenta nego u razvoj utrka koje organiziraju. Ili da to barem rade paralelno, s naglaskom na treninge, ne na utrke. No, sustav financiranja klubova, i kod jedinica lokalne samouprave i kod sponzora i donatora, puno više vrednuje organizaciju utrka i manifestacija nego natjecateljski rezultat. Barem je tako kod većine, koliko znam. I tu nastaje mali problem - ako radiš veliku utrku, trošiš većinu resursa na nju pa ti malo novca i energije ostaje za ostalo. Ako ne radiš takvu utrku ili je radiš na nižem nivou, ne dobiješ toliko novca pa opet imaš malo za ostale potrebe. Tako je trenutno kod nas. Nadam se da ćemo u budućnosti moći kvaliteno pratiti jedan i drugi segment kroz klubove.

Biker: Kakva je suradnja sa predsjednikom Saveza g. Čotarom i kako komentirate rad Saveza od njegova preuzimanja odnosno vaseg ulaska u IO?

Luka Čanak: Moja suradnja s Martinom je odlična. Bila je dobra i s bivšim predsjednikom, g. Gržinićem. S tim da Martin ima više energije i inicijative, što svojom voljom, što silom prilika. Možda ja kao osoba iznutra nisam idealan za komentirati naš rad, no činjenica je da smo Savez preuzeli u blokadi zbog duga koji je nastao dok sam još išao u školu. Činjenica je da rješavanje traje predugo, prije svega zbog sporosti državne administracije. No, također je činjenica da je prijašnji sastav IO ignorirao isti dug sve dok nije nastupila blokada, neki kažu da nisu niti znali za njega. I nisu ga rješavali, unatoč konstantnim godišnjim prihodima i solventnom Savezu. Osim toga od prvog dana našeg vođenja Saveza bivši tajnik Saveza nas je okarakterizirao kao nesposobne da vodimo Savez i odbijao je skoro svaku suradnju. U takvoj situaciji, bilo je jako teško, gotovo nemoguće raditi. Vjerujem da će u budućnosti biti bolje.

Biker: Kada će biciklizam općenito dobiti poziciju među ostalim sportovima kakvu zaslužuje?!

Luka Čanak: T

reba reći da sam sustav financiranja sporta u Hrvatskoj za biciklizam nije baš idealan. Naime, trenutni sustav vrednuje najviše rezultate na svjetskim, europskim prvenstvima i olimpijadi. U mnogim sportovima ta natjecanja nisu najbitnija u sezoni. Primjer je Tour de France ili Giro d’ Italia, koji su najbitnija natjecanja u biciklizmu, a naš sustav te rezultate ne prepoznaje. Na tome treba raditi, zajedno s drugim savezima koji imaju iste ili slične probleme. Još bliža suradnja klubova unutar našeg Saveza na gradskoj ili regionalnoj razini također bi pomogla.

Biker: Jenjava li interes za MtB-om ili se po brojkama natjecatelja radi o varijacijama na temu?

Luka Čanak: Ne bih rekao da jenjava interes. Evidentan je pad broja rekreativaca na natjecateljskim utrkama u Hrvatskoj, po meni iz dva bitna razloga. Prvi je opće financijsko i gospodarsko stanje u državi, odnosno sve manje novca kojeg ljudi imaju za hobije i zabavu. Drugi razlog su sve teže i zahtjevnije staze koje su logičan slijed rasta kvalitete utrka, uvrštenja utrka u UCI kalendar i sl. Drugi razlog je problem za rekreativce, ali je istodobno pozitivan pomak za natjecatelje u cilju njihovog napr

etka i nastupa na međunarodnim utrkama i prvenstvima. Kao alternativa tome razvija se segment rekreativnih utrka, zimskih liga i slično koje su namjenjene prije svega rekreativcima te natjecateljima služe kao trening. Smatram da je to pozitivan trend i kada se pogleda šire, sve to ima smisla. Imamo i jake utrke, i one slabije namjenjene rekreativcima.

Biker: Poruka svim biciklistima za kraj godine?!

Luka Čanak: Pa, vezano na prošlo pitanje, poruke mene kao bivšeg rekreativca sadašnjim rekreativcima je: neka vas teške staze ne sputavaju da se okušate u izazovu na istima. Uvijek je bilo staza na kojim smo gurali, i mi rekreativci, a i natjecatelji. To nije sramota. Preguraš ono što ne možeš odvesti i voziš dalje. Za sebe, za svoj gušt. (Smijeh)

Ostalima zahvaljujem na dosadašnjoj podršci, pozivam ih da se jave ako misle da im na bilo koji način mogu pomoći te svima, cestovnjacima, XC-ašima, downhillašima, natjecateljima, rekreativcima, trenerima, funkcionerima, roditeljima, početnicima, baš svima, želim uspješnu narednu godinu, u sportskom i svakom drugom smislu.

Photo: Tomislav Lončar / Imagine studio