Biker: Ne znamo puno o tebi... Predstavi se ukratko, od kuda dolaziš, čime se baviš?
Matej: Pa ukratko, nakon završene gimnazije u Bujama (Istra) gdje sam i živio do 22. godine života, dugi niz godina sam radio više različitih poslova i uvijek težio informatici kao struci. Nakon nekoliko godina mijenjanja poslova smjestio sam se prvo u jednoj američkoj korporaciji, a sada sam Informatički tehničar u tvrtki Laserline d.o.o. koja je lider u Hrvatskoj i Sloveniji u svojem sektoru. U međuvremenu preselio sam se u Tar, malo mjesto pokraj Poreča gdje sam oženio svoju divnu ženu i nedavno (prije 7 mjeseci) dobio moju najveću radost, Auroru.
Što se fotografije tiče, nakon nekoliko godina ljubavi prema fotogragiji, 2009. godine kupujem si prvi kvalitetniji fotoaparat koji mi je otvorio nove horizonte, i od tada jako puno vremena provodim u edukaciji i učenju ove divne umjetnosti.
Biker: Da li ti je fotografija hobi ili posao?
Matej: Kako to biva i kod većine drugih kolega koji se bave više ili manje profesionalno fotografijom, sve počne kao hobi. Danas primarno pratim sve sportske evente u okolici, uglavnom biciklističke utrke ali i druge sportove, a iz dana u dan sve više klubova, organizacija i pojedinaca prepoznaje ono što radim, što me čini veoma sretnim i konstantno daje motivaciju za dalje.
Biker: Što smatraš svojim najvećim uspjehom u svijetu fotografije?
Matej: Pa, ne mogu pričati o najvećem uspjehu, jer mi je teško izolirati jedan poseban. Početkom svake godine, dok još traje zima i dok se „odmaram“ sastavim detaljni plan za cijelu godinu gdje si postavim ciljeve. Uspjeh mi je svaki cilj kojeg ostvarim, a svaki neostvareni cilj mi je motivacija za dalji napredak.
Biker: Postoji li neka zanimljiva priča o tvojim počecima, barem što se tiče bavljenja fotografijom?
Matej: Pa svakako u ovome čime se bavim, materijala za prepričavati jednog dana vlastitoj djeci neće faliti.. Gotovo svaki „izlazak“ je zanimljiv na svoj način.
Nikada neću zaboraviti svoju prvu biciklističku utrku koju sam fotografirao. Grožnjan By Night 2013. kada smo ja i moja žena bježali ulicama Grožnjana u mraku i u ljetnim šlapama ispred onih „luđaka“ koji lete sto na sat kroz one uske ulice… Svakako nisam to očekivao kada sam odlučio da ću ići fotografirati tu utrku.
Biker: Kada i zašto je, odnosno da li je uopće, došlo do značajnijeg fokusiranja na sportsku fotografiju?
Matej: Mogu reći da je. Kako sam gore naveo, prvu utrku koju sam fotografirao bila je ona u Grožnjanu u ljetu 2013. godine. Poznavao sam još od prije Manuela Viginia, predsjednika BBK Grožnjan, kojemu su se tada moje prve fotografije svidjele i mislim da sam se tada uputio na put zvan sportska fotografija. Od tada sam se sve više educirao specijalno za nju, a iz dana u dan redale su se utrke i iskustvo. Kada sam krajem 2015. bio pohvaljen za izvrsnost od Športskog saveza Primorsko-goranske županije, Istarske županije i Kraške regije i bio uz rame nekim kolegama koje sam prije toga gledao kao svojevrsne idole, znao sam da sam na dobrom putu.
Biker: Osim biciklizma, aktivno fotografiraš i druge sportove (automobilizam, motociklizam, dvoranski sportovi...)? Koji sport ti je ipak najdraži ili najzahvalniji za fotografiranje?
Matej: Uz što sam službeni fotograf BBK Grožnjana i MTB Parenzana i usko surađujem s Biciklističkim savezom Istre, službeni sam fotograf Odbojkaškog kluba Melia’ Hotels Umag koji se trenutno bori u 1.B ligi za odbojkašice. Osim toga sviđaju mi se svi akcijski sportovi.
Uvijek gledam kako bi se okusio u još kojem sportu kojeg još nisam imao priliku fotografirati.
Najdraži mi je ipak biciklizam, ali primarno zato što su svi biciklisti divne osobe. U svim ovim godinama još nisam upoznao neku zlu osobu koja se bavi biciklizmom.. Sve divne osobe s kojima se gušt družiti.
Biker: Kakva je budućnost sportskih fotografa i fotografije u Hrvatskoj? Kakva je kvaliteta sportskih fotografa u Hrvatskoj?
Matej: Najbitnije od svega je da biciklizam nastavi ubrzan napredak i razvijanje u Hrvatskoj koje je krenulo prije godinu dvije. Mislim da je to jedini uvjet da svi segmenti u ovom sportu, pa tako i sportski fotografi, imaju svijetlu budućnost..
Što se tiče kvalitete mogu vam reći da jako puno pratim sportsku fotografiju ne samo u Hrvatskoj, i kako i drugdje tako i kod nas, ima svega.. Ali svakako i kod nas ima kolega koji rade svoj posao izuzetno dobro.
Biker: Što je, pored mirne ruke, oštrog oka i dobre opreme najvažnije za kvalitetnu sportsku fotografiju? Pretpostavljamo da je bez dobre inspiracije jako teško napraviti dobru fotografiju...
Matej: Ovako ko iz topa bih odgovorio, bez sumnje planiranje.. Oni koji me zovu da dođem fotografirati neki event znaju koliko vremena potrošim na obilasku staze, traženju pozicija, analiziranju uvjeta i planiranju kada, gdje i kako koju fotografiju dobiti. Mislim da inspiraciju moramo izazvati, a ja ju izazivam na ovaj način.
Biker: Voziš li bicikl u slobodno vrijeme i ako je odgovor potvrdan da li ti ta činjenica pomaže kod odabira kadrova na utrci?
Matej: U zadnje vrijeme sve manje.. Nekada kada sam bio u srednjoj školi sam jako često sjeo na biciklu i sat-dva vozio, ali danas nažalost sve manje to radim..
Biker: Kakvu opremu koristiš? Pretpostavljamo da se radi o opremi iznimne vrijednosti?
Matej: Ne volim se baviti raspravama o opremi.. Svatko si nađe što mu odgovara i gleda kako da si tim alatom olakša ono što radi.. Uz svo ono vrijeme godišnje što se mora potrošiti na educiranju i učenju, tu je svakako i svakogodišnje ulaganje u obnovu opreme koja je, na kraju krajeva, samo potrošni materijal..
Kako je i u biciklizmu, dobar bicikl nije onaj koji će ti omogućiti da dođeš prvi na cilj, ali svakako pomogne da to odradiš lakše. E pa tako je nekako i s fotografskom opremom.
Biker: Može li se sportska fotografija naplatiti u Hrvatskoj? Postoji li interes organizatora biciklističkih utrka za fotografiranje njihovih utrka? U svijetu je to sastavni dio proračuna svake utrke...
Matej: Svakako vidim da iz dana u dan naši organizatori sve više razumiju koliko je stvarno foto-izvještaj bitan za svaki event.. Na kraju krajeva, bez fotografija se ne vide ni sponzori, a bez njih nema ni eventa.. Drugo što je isto jako bitno je da se svatko tko se natječe na kraju voli vidjeti i pokazati drugima kako je sudjelovao baš na toj utrci.
Nažalost još dosta organizatora nije to prepoznalo, ali sam siguran da će s vremenom razumjeti da dobra fotografija donosi sponzore, natjecatelje i navijače.
Biker: Gdje se vidiš u budućnosti?
Matej: Tko zna? Planove obnavljam iz godine u godinu, napredujem i svake godine vidim napredak. Želja mi je tako nastaviti, a gdje će me taj put odvesti vidjet ćemo!
Photo: Matej Damijanić
