Intro u petak
Nakon prošlotjedne Terra Magice u Rapcu, došao nam gušt provesti još jedan lijepi vikend u Istri. Taman se u kalendaru zatekla utrka MTB Parenzana i još sa čak 3 utrke u 3 dana. Prva etapa duga 29 km bila je na rasporedu u petak popodne, sa startom u Funtani. Već na samim prijavama u zraku se osjetio neki čudan feeling o (dez)organizaciji ove (nekad) velike i popularne utrke koja iz meni neobjašnjivog razloga u pravilu privlači uglavnom strance. Je li razlog tome njima prihvatljiv iznos startnine od 400 kn za sva 3 dana (150-200 za pojedinačnu utrku) za koju se ispostavilo da ti osim startnog broja ne daje ništa? Teško je reći jesmo li ostali zbunjeniji nedobivanjem uobičajene majice utrke, nepostojanjem obroka u petak i subotu ili izostankom čak i vrećice sponzora sa brdom prospekata i sitnica unutra. Sve još čudnije s obzirom da je utrka baš kao i prošlotjedna Terra Magica bila objavljena na Istria-bike stranicama, te smo od nje imali barem slična očekivanja.
Prva je etapa bila manje posjećena od sljedeće dvije, no to se i očekivalo s obzirom na radni dan. Što se same staze tiče, ništa spektakularno, kombinacija asvalta i makadama i zapravo smo ušli u cilj s osjećajem – okej, ovo je bilo samo zagrijavanje, ali sutra očekujemo više! No ona je već iznjedrila još jedan veliki problem ove utrke – označavanje staze, koje jednostavno nije bilo kako treba i već se prvi dan po stazi moglo čuti psovki na brojnim jezicima. Osim što su trakice za označavanje bile bijele (a ne znatno vidljivije crveno-bijele), pokazale su se kao prilično neuočljive, te na mnogim dijelovima zamijenjene u brzini sa najelon vrećicama zapelima u grmlju. Osim njih, na skretanja su ukazivale strelice koje su bile toliko sitne da su se dioptrije kategorija starijih od juniorskih poprilično mučile sa uočavanjem i praćenjem staze.
Na kraju dana, ono što apsolutno moram pohvaliti bile su vrhunske fotke "Damijanić Photography" studija, sa uhvaćenim gotovo svim natjecateljima, odlično odabranim momentima i umijeću i od običnog asvalta napraviti vrhunski kadar. Osim toga, albumi su bili dostupni i sređeni već predvečer, kako prvi, tako i sve ostale dane održavanja utrke.
Zahuktala subota
Subotnja je etapa startala iz Tora, a na rasporedu je bilo 45 km sa 700 m visinske. Lijep i sunčan dan, svi preduvjeti za odličnu MTB vožnju! Trasa je prolazila kroz tipične istarske vizure – livade, vinograde, brežuljke, grube single trailove, makadame... Surovost naizgled pitomog terena ostavila je traga u vidu mnogobrojnih probušenih zračnica. Strelice za označavanje staze nešto su se popunile i bile uočljivije nego jučer, no crveno-bijele trakice su i dalje falile. Detalj koji je danas isplivao na vidjelo, bila je potpuno nepočišćena staza, te ste se tijekom vožnje osim prepreka na tlu, morali boksati i sa stršećim drvećem te granama kupina. Meni, pridošloj u MTB svijet iz svijeta pustolovki na kojima je cijela utrka "nepočišćena", to i nije toliko smetalo, no ozbiljniji MTB vozači su mi se u cilju žalili na to.
Što se rezultata tiče i oni su baš kao i fotografije bili obrađeni i objavljeni navečer, no ovim putem apeliram na organizatora da ubuduće, barem one privremene, izvjesi u cilju, jer nije baš neka fora iščekivati proglašenje poput izvlačenja binga, pokušavajući čuti svoje ime među prva tri. Barem dok ne nabavite mikrofon ili neki razglas koji je uz ovaj broj sudionika prijeko potreban.
Nedjeljne munje i gromovi
Nakon dvije sunčane etape, zadnju su, ujedno i najdužu i najtežu etapu obilježile munje i gromovi... Proučavali smo večer prije i meteo.hr iyr.no i accuweather, no nedjeljni je horoskop jednostavno bio svugdje isti. Kišovit.
Srećom, startali smo uz ispunjenu želju – samo da mi je samo startati suh, poslije mi je sve svejedno... Tako je i bilo. Elitne kategorije i oni na dužoj stazi od 70 km i 1800 visinaca startali su prvi, a zatim, 10 minuta prije najavljenog vremena starta (??) i svi ostali na kratkoj stazi od 55 km i 1200 mnv. Start iz Vižinade, nizbrdo po makadamu, obilježio je napad poludjenih stršljena, te je velik broj vozača u cilju prebrojavao ubode. Uključujući i mene.
Nedjeljna je etapa ispala – tko preživi, pričat će! Munje, gromovi, kiša, blato, bujice vode, probušene gume, sitne ozljede... Kakvi su uvjeti bili na stazi najbolje govori i broj odustalih koji se popeo na skoro 50 natjecatelja. No usprkos tome, bilo je i onih mazohista koji su u svemu tome uživali. I mene je nasmijalo vozeći se iza dvojice ostarijih Talijana koji su prolazeći kroz duboke lokve vrištali od sreće poput male djece. Šteta je što zbog totalnog fokusiranja na držanje smjera bicikla u okomitom položaju i željenom pravcu nismo mogli uživati u pogledima na sve one simpatične istarske brežuljke koji su nas okruživali. No, više sunca, dogodine.
Ne znam kako je bila zamišljena cijela ceremonija proglašenja da je bilo sunčano, no sve je odrađeno prilično jadno u dvorani u koju vas nisu puštali mokre i blatne??, ponovo bez razglasa i saznanja o rezultatima, bez medalja ili najavljenih praktičnih nagrada. Samo koverta s osvojenim iznosom...u kojoj 30 eura ako ste Hrvat iznosi 200 kn.
p.s. Fotke s utrke su i danas bile vrhunske! A na kraju je ionako to jedino bitno ;-)
