Do grada koji broji 58 manjih ili većih naselja i u kojem živi gotovo 16 tisuća stanovnika, ali i grada koji živi nekim drugim, zelenijim i zdravijim životom. Da je tome tako prilikom jednog slučajnog dolaska uvjerila se i Biker ekipa koja je u njega odlučila ponovno svratiti i to prvom mogućom prilikom.U ne tako davnoj prošlosti u Jastrebarskom smo prisustvovali predstavljanju bicikala nekoliko renomiranih svjetskih proizvođača koji su za mjesto svoje promocije birali baš Jasku, kako ju većina njenih stanovnika naziva. Već tada smo spoznali da su Jaskanke i Jaskanci uistinu privilegirani u odnosu na ostale koji takvu čistoću zraka i vode, prirode općenito, te domaće hrane, kvalitetu vina i niz atraktivnih destinacija mogu gledati samo na malim ekranima. Što se sezona Biker inspekcije sve više približavala postajalo nam je sve jasnije da će naša prva destinacija biti upravo Jastrebarsko, grad u čijem grbu dominira ptica jastreb ali i grad koji mnogi definitivno povezuju i sa zelenim listom vinove loze.Još za vrijeme, poprilično kratke, vožnje autocestom do Jaske, autor ovih redaka s osmijehom na licu prisjećao se brojnih atraktivnih biciklističkih događaja (op.a. „cross-country“, „cross-country“ maraton, „enduro“, ciklokros utrka itd.) kojima je Jastrebarsko u najslavnije doba Kluba koturaša Jastrebarsko bilo i više nego odličan domaćin a između kojih je zasigurno najdugovječnija i najpoznatija upravo staza „cross-country“ utrke koja je svoj start i cilj imala u predivnom amfiteatru vinograda nedaleko samog centra grada, popularnoj šumi Gović koja je i danas gotovo nezaobilazna destinacija svakog iole ozbiljnijeg lokalnog rekreativca.

Većina biciklista koja je na utrke u Jasku stizala iz gotovo svih krajeva Hrvatske ali i susjednih zemalja nije propuštala uživati i u predivnoj prirodi i ponudi na osunčanim padinama i obroncima Plešivice. Mnogi su baš tada noćili i dan uoči utrke ne bi li usput u društvu obitelji uživali u miru i domaćoj i obiteljskoj atmosferi koja se nudi gotovo na svakom jaskanskom koraku.

Vodič kroz jaskanski kraj ovoga puta bio mi je naš suradnik i bivši aktivni biciklist Velimir Kokot, koji se trudio otkriti mi gotovo svaki skriveni kutak jaskanskog biciklističkog raja ali i koji je odmah na početku potvrdio da razvoja biciklističke infrastrukture na području grada ne bi bilo bez bliske suradnje organizacija civilnog društva i lokalne, odnosno regionalne vlasti:

„Ideja o biciklističkim rutama vrzmala se po glavama članova Kluba koturaša Jastrebarsko još pred desetak godina, a zahvaljujući podršci Grada Jastrebarskog koji je njihove ideje stavio na papir kroz prometni elaborat i Zagrebačke županije koja je zajedno s Ministarstvom turizma Republike Hrvatske sufinancirala radove i postavljanje prometne signalizacije Jaskanke i Jaskanci kao i svi njihovi dragi gosti mogu odabrati između ukupno 8 ruta čija duljina iznosi više od 250 kilometara!“Bez obzira na to što sam bio ograničen vremenom, prvi dojam i priče o cijelom kraju bile su glavni razlog da odaberem najdužu ali i najzahtjevniju rutu! Sve biciklističke rute u Jaski započinju s jednog mjesta, točnije iz neposredne blizine perivoja dvorca Erdody, spomenika parkovne arhitekture u kojem svoj mir, ali i prostor za rekreaciju i aktivan odmor tijekom cijelog tjedna, ponajviše u ljetnim mjesecima, traže brojne Jaskanke i Jaskanci. I mi smo svoje vozilo parkirali u njegovoj neposrednoj blizini iskoristivši pritom hlad njegovih stoljetnih stabala za posljednje pripreme uoči početka vožnje.

Zanimljivo, na samom polazištu svih ruta biciklistima koji ne posjeduju vlastiti bicikl izmamit će se osmijeh na licu kada shvate da za nekoliko desetaka kuna mogu iznajmiti električni MTB ili gradski bicikl. Radi se o određenom nadstandardu kojeg se ne bi posramili niti puno veći hrvatski gradovi, baš kao što se ne bi posramili i visokosofisticirane garaže za električne bicikle u kojoj su smješteni. Sve navedeno Grad je sufinancirao kroz različite vanjske izvore u čemu su očito jako uspješni obzirom smo na nekoliko lokacija diljem grada uočili informativne ploče o projektima koji su sufinancirani sredstvima Europske unije. Zahvaljujući domaćinu i Turističkoj zajednici Grada Jastrebarskog čija nam je ljubazna zaposlenica ustupila .gpx tragove svih ruta vrlo smo jasno mogli vidjeti kako je cijelo područje Jaske isprepleteno biciklističkim rutama. Prema kilometraži i visinskom profilu pak jasno je kako su rute namijenjene različitim profilima biciklista, od onih koji samo žele dan provesti u prirodi i na čistom zraku ali i onih koji za sebe traže dodatno dizanje adrenalina. Ja bih pak staze svrstao u četiri kategorije: lagane, srednje, teške i super teške.

Gledajući takve kategorije u Jaski sam naišao na jednu laganu, četiri srednje teške, dvije teške i jednu super tešku stazu. I dok je lagana ruta idealna za nedjeljnu obiteljsku vožnju, srednje teške rute u prosjeku su dužine oko 25 kilometara i sa sobom nose podosta zanimljivosti. Vožnje po teškim rutama odabrat će oni iskusniji biciklisti jer su dužine od 40 do 50 kilometara dok se pojačan oprez i iznimna pripremljenost očekuje na super teškoj ruti čija kilometraža od gotovo 55 kilometara na prvu i ne odaje svu njezinu težinu!Iako se u trenutku obilaska i nisam mogao pohvaliti vrhunskom formom odlučio sam se za najdužu, najtežu odnosno sportsku stazu računajući pritom da će mi ista donijeti najviše nezaboravnih trenutaka! I donijela je! I to U obilnoj mjeri!Krenuvši iz gotovog središta grada ruta me nakon svega par desetaka sekundi odvela na poljski put gdje smo obojica počeli s guštanjem koje se nastavilo već nakon dva kilometra kada smo dobrim makadamom stigli do predivnih vinograda i prvog odmorišta. Prije njega smo u naselju Donja Reka na trenutak zastali pored imanja jednog od najpoznatijih hrvatskih vinara – Tomca međutim ipak se nismo odvažili zagrijati uz primjerice čašicu primjerice njegovog poznatog pjenušca. Obzirom smo tek krenuli, nismo se previše zadržavali već nastavili dalje. I dobro da jesmo, nakon svega pet kilometara krenulo je pravo zagrijavanje, ovoga puta s prvim usponom koji nas je doveo do Plešivice na čijem ulazu smo na trenutak zastali kod Šestaka, poznatog sirara čije sireve se isplati probati. Nismo stigli isprobavati ali sam u svega deset kilometara vožnje shvatio da ova ruta bez problema može biti više eno-gastro nego natjecateljskog karaktera. I ne treba stoga žaliti već se jednostavno odlučiti. Mi smo odlučili nastaviti. Nismo stali niti u restoranu Ivančić pored kojeg se prolazi i s čije terase puca predivan pogled na okolicu, već smo nastavili asfaltiranom cestom kroz naselje Prilipje.Moje noge već tamo vrtjele su se puno sporije, vjerojatno zbog kraćih ali strmih uspona koji su nas doveli do predivne šume podno Plešivice. Tu smo se u hladovini stoljetnih stabala spustili predivnim spustom do kamenoloma u Vranovdolu od kojeg smo u smjeru vrha Japetić ponovno morali ispustiti koju kapljicu znoja. Sva sreća pa smo pritom prolazili i pored nekoliko izvora pitke vode što smo naravno iskoristili. Dosta izvora je poprilično uređeno ali i obilježeno i ovdje je voda vjerovali vi li ne – pitka!Rubnim dijelovima parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje i živopisnim naseljima „dokotrljali“ smo se do Drage Svetojanske u kojoj je moguće odabrati dva smjera rute R8. Ruta R8a tako skreće lijevo i vodi vas na poduži uspon na Tihočaj a potom i predivnu dionicu kroz netaknutu prirodu koja završava na Japetiću, dok ruta R8b skreće desno i prema najvišem vrhu Samoborskog gorja (op.a. nalazi se na 879 metara nadmorske visine) vodi vas puno direktnije. Krenete li po ruti R8b nakon svega nekoliko stotina metara ponovno iz izvora možete natočiti izvorsku vodu što nikako ne propustite.

Na kraju sam odabrao rutu R8b koja nas je kroz Dragu Svetojansku povela prema Japetiću. Atrakcijama, zbog kojih je ova ruta itekako edukativna, nije bilo kraja pa smo u Dragi pristali pored starog obnovljenog mlina gdje su oživljeni običaji nekih prošlih vremena i gdje se primjerice može pogledati kako se radilo brašno.Pedaliranje prema Japetiću prolazilo je relativno brzo i glatko. Osim pomisli na hranu o kojoj mi je domaćin cijelo vrijeme pričao i koja nas je čekala na vrhu (op.a. od domaćih kobasica, sira i vrhnja, špeka i luka, graha s kobasicom ili pak nezaobilazne gibanjice i domaće štrudle) jedan od razloga dobrog tempa zasigurno je bila i dobra i kompaktna podloga na kojoj su gume itekako dobro držale i na kojoj nije bilo nepotrebnog propadanja. Definitivno niti nagib nije prestrm pa će ovom dionicom moći voziti i lošiji od mene. Doduše, valja se psihički pripremiti jer, iako blag, uspon poprilično dugo traje i u nekim trenucima imao sam osjećaj da nikada neću ugledati vrh.

Inače, najčešća kombinacija podloge na odabranoj ruti je ona asfalta i makadama ali pored navedene svoje ćete umijeće vožnje moći pokazati i na dobro utabanim šumskim ili pak poljskim putevima. Staze po kojima prolaze označene rute definitivno će biti dobar domaćin gotovo svim vrstama bicikala. Naime, podloga po kojoj smo vozili gotovo cijeloga dana bila je itekako „pitka“, bez prevelikih i nepotrebnih šokova za naša tijela ali i bicikle.Ipak, malo šokova sam međutim doživio na najizazovnijem dijelu rute, onom koji se s vrha Japetića spušta prema Jaski. Radi se o novom dijelu koji je prije dvije godine ponovno „otvoren“ za javnost i koji nije prometan planinarima pa je kao takav idealan upravo za bicikliste koji su se do sada većinom spuštali po glavnoj makadamskoj cesti ili pak po planinarskim stazama, popularnom „Šumskom dvoru“, „Velikim vratima“ ili pak „prek' Balije“.

Ova dionica mnogima je poznata još od utrke enduro prvenstva Hrvatske na kojoj se vozila njena prva etapa. Na njoj nema prezahtjevnih dijelova i u potpunosti je vozljiva, ali valja biti oprezan, pogotovo na brzim dijelovima na kojima se svaka greška može skupo platiti. Kroz taj šumski dio još nisu postavljene oznake pa je dobro slijediti .gpx trag.Atraktivan spust kroz šumu koji je trajao desetak minuta stigao je kao šlag na tortu cijeloga dana pa nam je povratak prema početnoj točci prolazio u prepričavanju dojmova i posljednjem uživanju uoči povratka u životnu kolotečinu.

Do početne točke s koje smo krenuli stigli smo vozeći većinom nezahtjevnim makadamskim putevima na kojima nismo susretali previše automobila, tek pokojeg vikendaša koji je, baš kao i mi, pobjegao iz gradske gužve. Domaćin, koji lokalne staze očito ima u malom prstu, u povratku me u nekoliko navrata „skinuo“ s rute R8 pa smo asfaltne dijelove zamijenili s još malo dobro utabanog makadama i šumskog puta.Na završetku našeg obilaska najzahtjevnije biciklističke rute na biciklu smo susreli i gradonačelnika Zvonimira Novosela koji je u poprilično žestokom ritmu pedalirao na svom biciklu, vjerojatno pokušavajući napuniti baterije za početak novog radnog tjedna u gradu netaknutih prirodnih ljepota, ali i jednom od najsjajnijih zelenih dragulja kontinentalne Hrvatske.

Grad u kojem vlada pozitivna atmosfera, grad u kojem ne možeš proći ulicom a da te netko ljubazno ne pozdravi, grad u kojem su biciklisti svakodnevna i dobrodošla „pojava“ za ovu prigodu morali smo pozdraviti. U njega ćemo se zasigurno vratiti drugom prilikom jer razloga ima napretek. Jaska, pozdrav do skorog viđenja!

Odmorišta
Uzduž staze mogu se uočiti table za odmorišta i vidikovce, pa smo pored nekih i zastali. I dobro da jesmo. Kako sam saznao od našeg domaćina, u idućem ciklusu ulaganja u cikloturističku infrastrukturu na ovim će mjestima biciklisti moći predahnuti i uživati u prizorima koji ih okružuju, ali i opremi koja će se za tu priliku postaviti! Međutim, ne čekajte predugo i svakako to učinite več sada jer radi se o lokacijama koje, svaka na svoj način, oduzimaju dah!

Oznake i snalaženje u prostoru
Table na ruti poprilično su gusto i dobro raspoređene. Nalaze se na ključnim pozicijama i u pravilu se prateći ih nećete izgubiti. Poželjno je međutim u uredu lokalne turističke zajednice preuzeti .gpx trag s kojim ćete bezbrižno biciklirati čak i na brojnim isprepletenim šumskim putevima. Ured Turističke zajednice Grada Jastrebarsko dostupan je i putem emaila pa do traga možete doći na poprilično bezbolan način.

Prirodna i kulturna baština
Neću trošiti previše riječi o ljepotama i atrakcijama uz odvoženu rutu. Njih se ne može riječima opisati, one se trebaju doživjeti! Jaska i okolno gorje idealne su lokacije za istraživanje!

Eno-gastro ponuda
Već ste i kroz opis mogli uočiti fasciniranost autora ovih redaka ponudom koja se u Jaski nudi gotovo na svakom koraku. Valja pritom spomenuti kako će za maksimalnu ugodu vašeg nepca ipak trebati prethodna najava jer na ovom području ljudi na selu još uvijek rade u svojim vrtovima, vinogradima i poljima. Uz rezervaciju i pravovremeno planiranje svoj ćete posjet ovom kraju pamtiti do kraja života.

Photo: Biker