Sve je počelo sada već davne 1995. godine kao neobavezna utrka pod nazivom ''W.H.I.R.L.E.D.'' (Wasted Hairy Insanely Retro League of Enlightened Degenerates), zaslugom organizatora Boba Sealsa. Početak utrke je za razliku od uobičajenih poput trčanja prema biciklu bio ispijanje pive. Prvi je krenuo onaj koji je prvi ispio pivu do kraja. Od '95. do '99. nastupila je pauza iz jednostavnog razloga – organizacija nije uspjela.

Ovako izgleda za vrijeme....

Još jedna zanimljiva utrka održana je 2001. u Walesu obilježena posve neobičnim dodjelama nagrada. Tako su nagrađivani najdeblji i najmršaviji vozač, muškarac sa ''najboljim'' nogama – u žiriju je bilo 10 prvoplasiranih ženskih vozačica, vozač koji je najviše puta povraćao za vrijeme utrke, vozač sa najjačim mamurlukom, najbolje ''pimpan'' bicikl i vozač za kojeg se zaključilo da posjeduje najlošiji bicikl.

...a ovako završava...(Heather Irmiger - pobjednica 2009. godine)

Za kraj se vratimo obilježavanju pobjednika, naime, pobjednik dobiva ''nagradu'' za cijeli život i ako nije na nju spreman bolje mu je da ne pobijedi. Radi se o tetovaži pobjedničkog amblema. Jednu tetovažu bismo možda i s ponosom nosili, ali ako vam se zalomi još jedna pobjeda teško ćete naći mjesto za još jednu tetovažu. Stoga, tko nije na to spreman, bolje je da ne niže pobjede.