Malo je tako velikih napora za tijelo kao što je napor u tijeku teškog mišićnog rada. Zapravo kada bi težak mišićni rad potrajao malo dulje vrijeme, to bi moglo biti smrtonosno. Zbog toga je fiziologija sporta uglavnom rasprava o krajnjim tjelesnim mogućnostima u tijeku napora. Dio fiziologije sporta uključuje i objašnjenje nekih nelagodnih, ali ne i u potpunosti štetnih simptoma kao što je npr. upala mišića.

Radi se o fiziološkoj reakciji na prekomjerni mišićni rad, čiji su simptomi prije svega bolan osjećaj u mišićima koji su bili aktivni tijekom treninga. Prisutan je također osjećaj zategnutosti i krutosti mišića kao i određena njihova slabost. Upala mišića se posebno javlja kada smo mišić značajno opteretili nakon perioda smanjenog rada ili mirovanja. Kontrakcija mišića zahtjeva određenu količinu energije koja se osigurava metaboličkim procesima u samom mišiću. Umjerene mišićne kontrakcije dobivaju energiju razgradnjom glikogena uz prisutnost kisika (aerobno) i ovakve mišićne kontrakcije ne dovode do upalnog procesa. Snažne kontrakcije mišića energiju osiguravaju razgradnjom glikogena bez prisutnosti kisika (anaerobno) uz stvaranje mliječne kiseline, i ova vrsta kontrakcija uzrokuje upalni proces u mišićima. Mliječna kiselina se sastoji iz laktata i kiselih H+ iona vodika, koji su razlog da se mišićna stanica zakiseli što uzrokuje osjećaj slabosti i zamora.

Mišićnu upalu možemo podijeliti na:

1. Akutnu upalu - nastaje na kraju treninga ili neposredno nakon treninga. Sportaš osjeća zamor i umjereni otok mišića uz blagu bolnost. Osjećaj bola na kraju treninga ili neposredno poslije javlja se zbog nakupljanja kiselih metabolita, H+ iona i otjecanja mišićnog tkiva. Otjecanje mišića nastaje zbog širenja krvnih  žila u mišiću što povećava protok krvi kroz mišić. Bol i otok mišića prolaze za nekoliko minuta do nekoliko sati nakon treninga. Mliječna kiselina i kiseli metaboliti se nakupljaju tokom treninga i njihova količina u mišiću je najveća na kraju treninga, i oni su odgovorni za ovaj problem. Neposredno nakon treninga oni se počinju uklanjati iz mišića i metabolizirati u jetri. Ova vrsta upale ima blagu kliničku sliku te ne stvara veće probleme sportašu/rekreativcu.

2. Odloženu upalu mišića - javlja se dan ili dva nakon treninga i smatra se da je to prava upala mišića. Kod ove upale bol može biti izuzetno jaka i prolazi nakon više dana. Uzrok nastanka je višestruki I drugačiji nego kod akutne upale mišića. Smatra se da su ekscentrične kontrakcije glavni uzročnik ove vrste upale mišića. Pri izvođenju ovakvih kontrakcija postoji kombinacija kontrakcije i istezanja mišića, što u velikoj mjeri opterećuje kontrakcijske i elastične strukture mišićnog vlakna. Pri izvođenju ekscentričnih kontrakcija stvaraju se daleko veće sile koje dovode do nastanka mikro trauma na mišićnim vlaknima, što pokreće nastanak upale mišića.

Primjeri vježbi koje sadrže ovakvu vrstu kontrakcija su trčanje i vožnja bicikla pod nagibom ili dizanje nekog tereta rukama. Da bi organizam sanirao oštećenja, pokreću se mnogi biokemijski procesi koji započinju povećanjem krvotoka oko oštećenog mišićnog tkiva te povećanjem propusnosti krvnih žila čime se omogućuje stanicama zaduženim za sanaciju da obave svoj posao. Prvo napadaju čistaći ili makrofagi koji se gomilaju oko oštećenih mišićnih vlakana i nastoje ukloniti oštećenja. Osim toga, makrofagi povećavaju i koncentraciju dušikovog oksida u mišiću što dovodi do vazodilatacije (povećan dotok krvi) čime se dopremaju veće količine tvari koje sudjeluju u izgradnji i regeneraciji mišića. Dakle, makrofagi indirektno sudjeluju i u rastu mišića. Nakon njih se aktiviraju tzv. satelitske stanice, koje u normalnim uvjetima miruju i nemaju nikakvu funkciju, i poprimaju značajke mišićnih stanica. Međutim, kada je mišićno oštećenje puno veće i satelitske stanice ne mogu pokrpati nastalo oštećenje tada njihovu ulogu preuzimaju stanice vezivnog tkiva što oštećuje mišićnu funkciju.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je upala mišića u stvari fiziološka reakcija organizma na povećani napor i da sama po sebi ne zahtjeva medikamentoznu terapiju tj. nije potrebno u ovim slučajevima uzimati lijekove protiv bolova (andola, brufena i sl.). Potrebno je sačekati da upala mišića sama prođe i da se ublaže simptomi. Ukoliko su bolovi u mišićima toliko jaki da znatno smanjuju funkcionalnu sposobnost osobe potrebno se javiti svom liječniku obiteljske medicine. Ono što je svakako potrebno, i moguće napraviti, je prevenirati upalni proces na sljedeći način:

1. Zagrijavanje uz obavezno istezanje na početku i kraju treninga

2. Postepeno napredovanje u treningu - nove vježbe uvodite postupno i postupno povećavajte intenzitet i trajanje treninga

3. Izbjegavajte nagla opterećenja mišića

4. Ako prvi put počinjete trenirati, potražite savjete trenera/liječnika kojom vrstom vježbanja da započnete i na koji način da napredujete

5. Šetnja na kraju treninga ubrzava potrošnju mliječne kiseline i ubrzava oporavak

6. Pijte 2-3 litre vode dnevno

7. Zdravo se hranite, izbjegavajte alkoholna pića, ne pušite

Ako je do upale mišića već došlo, evo i nekoliko savjeta kako smanjite tegobe:

1. Koristite aktivni oporavak. Izvodite jednostavne male aerobne vježbe koje će povećati protok krvi i smanjiti bolnu osjetljivost mišića. Idealna aktivnost je lagana šetnja.

2. Spavajte dovoljno.

3. Masirajte mišiće -to će smanjiti njihovu bolnost i otok. Postoje i određeni gelovi koje možete koristiti tokom masaže, a koji djeluju po principu hlađenja i poboljšavanja cirkulacije. Stavljanje hladnih obloga na upaljeni mišić također pomaže.

4. Vježbe laganog istezanje i joga.

5. Izbjegavajte energične aktivnosti i vježbe koje pojačavaju bol.

6. Analgetici kao što su andol, aspirin, paracetamol ublažavaju bol, ali ih nije preporučljivo uzimati samo zbog upale mišića. Oni čak usporavaju oporavak samog mišića. Jedino u slučajevima kada su upala i bol izrazito jaki, da umanjuju funkcionalnu sposobnost potrebno je obratiti se svom obiteljskom liječniku.

Neka Vas povremene upale mišića ne sputaju u usvajanju tako značajne životne navike kao što je redovita tjelesna aktivnost.

Ukoliko je bol veoma jaka i traje duže od 7 dana nakon treninga, moguće je da se radi o povredi mišića I tetiva tokom vježbanja, kada je neophodno prestati s vježbanjem te se obratite liječniku.
Jaka upala mišića znak je oštećenja mišićnih vlakana I predstavlja grešku u treningu, međutim umjerena upala mišića zaista predstavlja neophodan stimulus zarast (hipertrofiju) mišića I povećanje snage. Dobra vijest je kada ponovite istu aktivnost, vaši mišići će se početi navikavati i upala se neće više javljati ili će se intenzitet upale postepeno smanjivati, tako da ćete redovnim vježbanjem postići to da uklonite javljanje upale mišića kod vas.

Kako spriječiti nastanak upale mišića?
- dobro se zagrijati prije treninga
- istezanje na kraju treninga
- postepeno napredovanje u treningu
- izbjegavati nagla opterećenja mišića
- lagani kardio na kraju treninga troši laktate
- dobra hidracija
- suplementacija glutaminom, whey proteinom, magnezij, antioksidansi štiti mišiće od oštećenja i ubrzavaju oporavak nakon teških treninga!!!

Obrada mliječne kiseline može se ubrzati na nekoliko načina:

- Unošenjem velike količine tekućine, da bi se ubrzala filtracija kiseline preko bubrega i izbacivanje urinom,

- Unošenjem niacina. Ovo je više preventivna mjera,

- Laganom mišićnom aktivnošću, upotrebom aspirinaili utopljavanjem bolnih mjesta, kako bi se pojačalo strujanje svježe krvi kroz mišiće,

- Šetanjem na otvorenom i po prirodi (park, šuma...) kako bi se organizam opskrbio kisikom.

Pored ovoga, postoje tehnike kojima vrhunski sportaši sprječavaju nastanak upale mišića:

- Održavanjem fizičke kondicije što doprinosi rastu prosječnog broja mitohondrija u  mišićima, jer su mišići stalno u upotrebi i njihov metabolizam je ubrzan,

- Vježbanjem pravilnog disanja tokom napora. Iako ne osjećamo potrebu da ubrzano dišemo, potrebno je svjesno disati više i dublje kada se vrši neki fizički napor,

- Pravilnom ishranom i specijalnim dijetama ovisno o tipu sporta. Vitamini su vrlo bitni za metabolizam, od spomenutog niacina, zatim vitamina B kompleksa, koji su veoma bitni za energetski metabolizam, do biotina i folne kiseline.