1. Kako je sve počelo?
Mnogi već znaju da dolazim iz obitelji gdje je biciklizam sastavni dio naših života. Od kako znam za sebe sve se vrti oko biciklizma. Pokojni djed Juraj je donio tu “zarazu” u obitelj pa je u društvu sa svojim bratom i prijateljima vozio utrke sredinom prošlog stoljeća. Ubrzo je to postao i sport mog tate Zvonimira koji je sa napunjenom 61 godinu još uvijek aktivan biciklista, pa je tako na nedavno održanom prvenstvu Hrvatske u kategoriji 50+ godina osvojio drugo mjesto. Tu je i moj brat Bruno inače vlasnik biciklističkog dućana i servisa “BikePointRadotic” koji je vozio mnoge jake trke diljem Europe, te je iako zadnje 4 sezone više ne vozi na toj razini, na ovom prvenstvu Hrvatske malo pomutio planove u elite kategoriji osvojivši srebro na kronometarskoj utrci i broncu na cestovnoj. Tako smo se nas troje iz Šibenika vratili sa 5 medalja! Kažu, krv nije voda. Kod nas Radotića je očito to pravilo, a ne iznimka.

2. Šta si dobroga dobila bicikliranjem?
Osim same tjelesne pripremljenosti i snage, stekla sam neopisiv broj poznanstava pa i prijatelja diljem svijeta. I razno razne prekrasne uspomene. Puno putovanja na razne destinacije koje nisu uvijek turističke itd. Tako da sam svakako u ovih nekoliko godina obogatila svoj život na razne načine.
3. Što si morala žrtvovati za ostvarenje svojih osobnih ciljeva?
S obzirom da ja ovo radim isključivo iz ljubavi, nemam baš osjećaj da se odričem nečeg. Ali naravno, zna se dogoditi da moram propustiti neki dobar koncert ili neko druženje, bilo aktivno u smislu neke rekreativne utrke na kojoj se skupi gomila ljudi i mojih prijatelja, bilo neke rođendanske proslave, svadbe dragih ljudi itd. Ali sve se to kasnije nadoknadi na drugačiji način.

4. Vrh dosadašnje karijere?
Ulazak u top100 vozačica na UCI rang listi, 18. mjesto na svjetskom prvenstvu lani u Dohi, postolja iz Pariza i Madrida u sklopu Grand Tour utrka, 7. mjesto na svjetskom prvenstvu u Dohi lani na ekipnom kronometru sa mojom ekipom BTC City Ljubljana.

5. što te motivira?
Pa jednostavno volim taj sport i sve što mi donosi, veseli me i uživam, a pošto se još uvijek dobro snalazim u svjetskom vrhu, mislim da mi je i to pokretač svega kad mi malo zapne.
Naravno da je ponekad teško, da se događaju padovi koji ne završe baš uvijek samo sa ogrebotinama. Ali tada je najbitnije biti jak i sjetiti se zašto sam tolike sate i kilometre provela na biciklu i u teretani pa kad se sjetim koliko sam zbog toga jača, ne samo fizički nego i mentalno, opet ide dalje.
6. Sljedeći cilj?
Ove godine sam ostvarila i postolje na kraju same UCI kategorizirane utrke tako da je moj cilj ponoviti to još barem koji puta, a naravno, pokušati doći do toga i na utrci WomensWorldToura.

7. Kad bi imala 1.000.000 sljedbenika koja bi bila tvoja poruka njima?
Upornost se isplati. Svako neodustajanje na kraju ipak bude nagrađeno!