Biker: Dvanaesto izdanje, sada vec kultne MTB utrke u Juznoj Africi ove godine nudi 739 kilometara uz 16000 metara visinske razlike! Gdje i kako trenirate? Uvjeti u Dalmaciji vjerojatno su nešto povoljniji nego na kontinentu, ali za ovakvu se utrku moraju odraditi ozbiljne pripreme...
Marko: Ozbiljnije pripreme za ovaj pothvat započele su već početkom studenog 2014. U startu su treninzi bili raznoliki. Krenuli smo planinarenjem, plivanjem u bazenu, teretanom, a ponajmanje vremena smo provodili upravo na biciklu. Kako se približava utrka sve viš smo posvečeni specifičnim treninzima na biciklu i u teretani. Obzirom na činjenicu da nam je dobar dio jeseni prošao u lošim vremenskim uvjetima, sa velikim brojem kišnih dana, treninge smo odrađivali na tranažeru. Ipak, u cijeloj priči prevladava zadovoljstvo što živimo upravo u Dalmaciji koja krajolikom i klimom pruža idealne uvjete za trening i uživanje u ovom sportu.
Biker: Najduza ruta na ovogodisnjem Cape Epicu biti ce duga 128 kilometara, ali velik broj njih takoder su duže od 100 kilometara, a uz to biti ce i jako puno visinske razlike svakog dana. Koliko ste dnevno na biciklima? Uspijete li zbog svojih dnevnih obaveza trenirati barem približno vremenski koliko ćete "sjediti" na biciklima u Juznoj Africi?
Luka: Ove godine smo se Marko i ja detaljno posvetili specifičnom treningu za Cape Epic. Treniramo oko četiri sata dnevno u prosjeku. Više se i ne treba trenirati jer ako redovito i kvalitetno unosiš energiju tijekom etape onda je i neće biti problem izdržati u dobrom ritmu. Međutim, treba biti savršeno organiziran i planirati svaki dan da bi se stiglo raditi, trenirati, biti sa obitelji i prijateljima. Živi se sto na sat, ali se zbog toga osjećam korisno.
Biker: Rute svake pojedine etape mijenjaju se iz godine u godinu. Bez obzira na to, vjerujem da možete pretpostaviti kakav tip terena vas očekuje? Pogotovo Luka koji je u dva navrata bio na utrci i završio ju unatoč činjenici da mu je partner oba puta odustao!
Luka: Da, teren je više - manje sličan! Ruta je drugačija ali se zna kakva je koja etapa po profilu. Prva etapa je brdovita sa puno uspona, treća je uvijek najduža, a peta je najteža, tzv. kraljevska etapa. To je nekakvo pravilo za etape na Cape Epicu.
Biker: Na kojim ćete biciklima nastupati na utrci? Obzirom na teren i dužine boravka na biciklu velika većina natjecatelja koristi upravo full-suspension bicikl...
Marko: I mi ćemo također voziti full - suspension bicikle, odnosno Specialized Epic! Osobno ga vozim već nekoliko godina, a Luka ga je dobio sada, za ovu utrku. Prvi testni treninzi su pokazali da se s ovim biciklom može bez problema nadomjestiti određene nedostatke na tehničkim dionicama. Iz osobnog iskustva, na našem terenu, koji je sličan uvjetima u kojima se trka vozi, mogu reći da bi se Epic trebao pokazati kao najbolji mogući izbor za Absa Cape Epic.
Biker: Prave informacije ponekad su zlata vrijedne. Imate li svoje ljude čiji savjeti su vam bitni i koje slušate tijekom priprema? Kada ste uopće započeli sa pripremama?
Marko: Kao što smo već naveli, pripreme su započele u studenom, a zajednički nas za ovu utrku priprema Mitja Tancik, moj trener s kojim uspješno surađujem još od 2013. godine. Za sada smo jako zadovoljni tijekom priprema i vlastitim napretkom. Njegov nam program treninga izuzetno odgovara. Mitja nam uz individualne planove treninga, prije svega zahvaljujući vlastitom znanju i osobnom iskustvu, izuzetno pomaže i savjetima vezanima za prehranu, oporavak i sl. Također treba naglasiti da na trku odlazimo zajedno sa slovensko/njemačkim teamom, za koji voze Petar Vesel i Ivone Kraft. Petar je peterostruki finisher Cape Epica. S njim sam protekle sezone odlazio na neke od najjačih europskih utrka i moram priznati da su ta putovanje jedno bogato iskustvo, što zbog njegovog pozitvnog i vedrog duha, što zbog informacija koje jedan biciklist može "pokupiti" od vozača s takvim iskustvom.
Biker: Svima je već jako dobro poznato da se na startu iz godine u godinu pojavljuje puno poznatih natjecatelja! Predstavlja li vam to dodatan motiv?
Luka: Da! Pravi je doživljaj i motivacija voziti u grupi pored svjetskog prvaka ili olimpijskog pobjednika ali i poznatih ličnosti kao sto su glumci, nogometaši ili čak vozači formule 1 kojima je velika čast u svoju životnu karijeru upisati činjenicu da su završili Cape Epic.
Biker: Na utrci je do sada sudjelovalo nekoliko parova iz Hrvatske, a Luki ce ovo biti treći nastup. Kakva su očekivanja od utrke i imate li kakav rezultatski pritisak ili u Južnu Afriku putujete dati najbolje od sebe i uzivati?!
Marko: Putujemo prvenstveno što je svojevrstan san svakog biciklista sudjelovati na ovakvom tipu utrke i voziti "rame uz rame" s najboljim vozačima! Dakle, idemo uživati u ovoj avanturi! Svjesni smo činjenice da na neke stvari nećemo moći utjecati, ali naravno, težimo da utrku obojica završimo i to sa što boljim rezultatom. Uspoređivati se s prijašnjim rezultatima naših momčadi koji su ovu utrku odvozili nema smisla. Kao što se promijelila sama utrka u proteklih par godina, tako se promijenio i sastav vozača. Danas ovu trku vozi daleko veći broj profesionalnih teamova.
Biker: Pravi partner na pravom mjestu ključ je svakog uspjeha. Na utrci ćete cijelo vrijeme morati disati kao jedan. Hoće li vam to predstavljati problem? Družite li se i inače?
Luka: Marko je jako dobar prijatelj i osoba. Često se družimo i treniramo i jako dobro se slažemo. To smo dokazali i na utrci Trans Dinara gdje smo vozili zajedno u momčadi. Puno pričamo o mogućim konfliktnim situacijama i pripremamo se i na takve moguće situacije.
Biker: Koja ja po vama presudna stvar za nastup na takvoj utrci osim kvalitetne pripreme? Da li je to partner, dobar bicikl ili nesto treće? Naravno, potrebno je vjerojatno i malo sreće zbog divljine u kojoj cete se natjecati?
Marko: Kombinacija svega po malo! Svaka je stavka bitna, ali s obzirom da je ova utrka momčadskog karaktera partner je najbitnija stavka!
Biker: Kakav vam je plan do odlaska na utrku? Hoćete li nastupiti na nekoj "pripremnoj" utrci ili će sve biti trening, samo trening?
Luka: Vozit ćemo tri do četiri pripremne utrke u sklopu Dalmatinske zimske lige. Treniramo dosta zajedno tako da mislim da je to dovoljno da shvatimo kako tko diše.
Biker: Kad odlazite na utrku i kad se vracate? Hoćete li imati nekoga u pratnji? Ponekad je jako bitno imati nekoga tko će ti pomoći učiniti neke najbanalnije stvari dok si "potrgan" od umora...
Marko: Odlazimo 10., a vraćamo se 27. ožujka. Na putovanju nas prate moja supruga i Lukin prijatelj Dennis. Iako je bilo relativno teško donijeti odluku da na put krenemo oboje iz razloga što imamo dvoje jako male djece, odlučili smo se na to, jer znamo da je upravo ta potpora prije i nakon trke jednako važan faktor za uspješan ishod. Nećemo spavati u šatorima, sami si prati rublje i kuhati, već smo uzeli kuću u najam i nakon etapa ćemo oporavak provoditi u "kućnoj" atmosferi.
Biker: Ne treba puno isticati da su put na tako udaljenu destinaciju ili pak startnina veliki zalogaj za većinu Hrvata. Kakva je situacija sa sponzorima? Jesu li posegnuli u dzep ili ste digli kredite?
Marko: Ovaj dio odradili smo združenim snagama! Startnine smo financirali sami. Dio smo "zaradili" pobjedom na Trans dinari, ali jednako tako moramo priznati da su i sponzori bili spremni pružiti potporu. Ovom prigodom zahvaljujemo se stoga Gradu Vodice, TZ Grada Vodice, tvrtkama Proautomatika, Honda Marine, Auto Stanko, Minigradnja, Red Bull, a ponajviše tvrtki Iljadica - Rapo koja nam je omogučila nabavku jednog bicikla i opreme po specijalnoj cijeni, a drugi nam je dala na korištenje. Naravno, zahvaljujemo se i tvrtki Chronometrum Zaprešić na izradi vrhunskih Vitese dresova!
Biker: Hvala vam puno i sretno u daljnjim pripremama. Biker će vas pratiti i dalje!
Photo: Denis Peroš
