Zašto zimi
Kako sam uglavnom kajakario ljeti kada je more toplo, a zrak još topliji, potreba za opremom svedena je na minimum. Počeo sam i raditi kao vodič u pustolovnom turizmu, a dolaskom u Split skoro svaki radni dan provodio sam veslajući u seayaku (kajaku na moru). Kako sam sve više razmišljao o tome da želim veslati gdje ja hoću i kada ja to želim, zaključio sam da moram veslati zimi, kada sam slobodan. Tako sam i došao na ideju da odveslam do svih svjetionika u Hrvatskoj, izgrađenih u 19. stoljeću, što planiram sljedeće zime.
Oprema za zimu
Novi Zeland, Čile, SAD, Kanada, Velika Britanija, Norveška itd. države su u kojima je morsko kajakarenje izuzetno popularno i razvijeno uspoređujući s Hrvatskom. U spomenutim državama većinu godine nužna je oprema koja je na Jadranskom moru potrebna samo zimi. Tako je za početak nužan kvalitetan sit-in kajak, dok sit-on-top kajaci nisu preporučljivi za kajakarenje u zimskim uvjetima jer je tijelo puno izloženije hladnoj temperaturi mora i zraka. Dok većina ljeti ne koristi špric deku (eng. spray skirt) i prsluk za spašavanje, zimi je to itekako obavezna oprema. Što se ostale opreme tiče, trebala bi biti dostupna tijekom veslanja jer ponekad neće biti plaže na vidiku na kojoj se može napraviti stanka te izvaditi neki komad.
Najbolje se uči na vlastitoj koži
U Dalmaciji zimi često zna biti sunčanih dana uz real feel ranog ljeta. Tako sam jednom početkom ožujka krenuo veslati s iz Sutivana na Braču do Splita. Vruće, sunčano popodne navelo me da ne stavim rukavice. Nakon sat vremena počela je puhati tramontana, a uskoro su počeli i valovi. Uz temperaturu ispod 10° C počele su mi se lediti ruke, no kad sam napokon odlučio staviti neoprenske rukavice, nisam uspio jer su se bile stisnule zbog hladnoće. Valovito more udaralo je u bok mog kajaka, a ja sam odlučio veslati do kraja bez rukavica. Ne moram ni reći da sam stigavši na cilj nakon 3 sata veslanja, 20 minuta držao ruke pod pazuhom.
Pouka priče, zimi uvijek koristiti rukavice! Kad nema vjetra, a more je mirno, mogu poslužiti i uobičajene (pamučne i sl.) rukavice, ali važno je da budu suhe. Uz neoprenske rukavice za veslanje, izuzetno su dobre i rukavice koje obuhvate dršku vesla pa se ne gubi grip na veslu, a ruke su zaštićene od hladnoće i vjetra.
Uz rukavice, vrlo je važno imati kapu na glavi. Osobno najviše preferiram neoprensku fantomku, odnosno kapu koja prekriva cijelu glavu od tjemena do dna vrata. Ima različitih varijacija, ali najvažnije je imati otvor za nos i usta zbog nesmetanog disanja. Ispod vodonepropusne jakne dobro je obući majicu dugih rukava za veslanje (tzv. likra) ili nešto slično. Preko nje bilo bi dobro obući neoprensku majicu bez rukava. Drugi (neoprenski) sloj dodatno stišće i grije tijelo. Zašto bez rukava? Jer daje slobodu veslačkog pokreta ruke bez iritacije neoprena pod rukom, te rastezanje istog na ramenu što s vremenom rezultira pucanjem po šavu (ronilačko odijelo ili windsurf neopren s dugim rukavima). Preko spomenuta dva sloja dobro je imati vodonepropusnu jaknu koja može biti i planinarska vjetrovka jer bitno je da štiti od vjetra. Još bi sigurnije bilo da je vodonepropusna, ali treba uzeti u obzir da nisu uvijek kišni uvjeti. Sve navedeno dodatno stisne prsluk za veslanje i gornji dio tijela je spreman!
Ekstremiteti (ruke, noge i glava) najosjetljiviji su dio tijela u zimskom kajakarenju. Ruke koristimo stalno zbog veslanja pa je gornji dio tijela uvijek zagrijaniji u odnosu na noge koje većinom miruju unutar kajaka. Potrebno je izbjegavati močenje nogu koliko god je moguće. Iako je u konačnici individualni izbor, ja uvijek preporučam nošenje tankih slip plivajućih gaća ispod neoprenskih hlača. Stopala treba zaštiti neoprenskim čarapama preko kojih treba obući neoprenske cipele. Što je neopren deblji, to je manje hladno ukoliko se ostane mokar.
Zimi je na Jadranskom moru dovoljno koristiti navedenu odjeću i obuću koja se često naziva mokro odijelo (eng. wetsuit). Mokro odijelo najčešće podrazumijeva neopren. Kada se neopren smoči stvara se tanki film (sloj) vode između vašeg tijela i odijela koji se zagrijava temperaturom tijela i tako održava toplinu. Ukoliko tijelo miruje, temperatura tijela opada što može rezultirati pothlađivanjem, ovisno o situaciji u kojoj se nalazite. Zbog toga je puno toplije koristiti suho odijelo (eng. drysuit) ispod kojeg se može nositi topla odjeća koja se neće smočiti dok god je suho odijelo potpuno funkcionalno. Nažalost, suho odijelo je puno skuplje i osjetljivije nego mokro. Ako se stvori mala rupa na neoprenskom odijelu, isto je funkcionalno kao i da nema rupe. Mala rupa na suhom odijelu rezultira vodopropusnošću suhog odijela koje postaje mokro ukoliko dođe u kontakt s vodom.
Jedan ili više dana kajakarenja zimi
Jednodnevno kajakarenje zimi sasvim je dovoljno za uživanje, bilo iskusnom kajakašu ili rekreativnom veslaču. Neovisno o razini iskustva i vještina u kajaku, ipak se ne preporuča solo veslanje. Ako se već ide veslati, sigurnije je držati se obale i poznatog područja uz isplanirani plan spašavanja ukoliko nešto krene po zlu.
Zimi na Jadranskom moru zna biti puno sunčanih i mirnih dana kada more izgleda savršeno, a šteta je takav dan ne iskoristiti za veslanje uz našu predivnu obalu. Velika prednost morskog kajakarenja zimi je mir. U odnosu na toplije doba godine, more je zimi na površini prazno, kao i plaže. Tada je skoro svaka plaža vaša. Iako je kampiranje na divlje u Hrvatskoj zabranjeno, zimi to nije slučaj jer nema nikoga da se buni niti da kontrolira. Zbog tišine, samoće i mira zimi, dobivate osjećaj kao da si „Pale sam na svijetu“ i imaš svo vrijeme i prostor ovog svijeta za uživanje u prirodi. Upravo spomenuti doživljaji razlog su višednevnog kajakarenja zimi, ali preporuka je prvo skupiti iskustvo na nekoliko jednodnevnih veslanja. Višednevno morsko kajakarenje zahtijeva mentalnu spremnost te znanja i vještine o kampiranju i preživljavanju u prirodi s reduciranim resursima hrane i pića. Kako mnoge trgovine, kafići i restorani ne rade, morate biti izuzetno snalažljivi te ovisiti isključivo o sebi i pojedincima unutar ekipe s kojom veslate.
Veslajte onoliko koliko možete
Veslati dnevno 10 ili 50 kilometara? Točan odgovor je onoliko koliko ide, a da se i dalje uživa. Zgodno i korisno je voditi evidenciju, odnosno dnevnik veslanja kajakom po moru – bilježiti rute veslanja, lokacije s pauzama i slično. Najpraktičniji uređaj za to je GPS, ali može se iskoristiti i fotoaparat kojim se uslikaju kontrolne točke jer će fotografija imati sat i minutu slikanja, što se kasnije može iskoristiti za izračun vremena veslanja između dnevnih dionica. Različiti web portali nude alate za mjerenje udaljenosti veslanja pa je kombinacijom udaljenosti i vremena moguće izračunati prosječnu brzinu veslanja.
Veslačima početnicima smatram one koji veslaju maksimalnu udaljenost od 10-15 km za jedan dan (3-4 sata laganog veslanja). Do 20 km veslanja u danu smatram idealnom udaljenošću za cjelodnevne veslačke rute. Sve iznad 20 km veslanja znači da ste u izrazito dobroj formi za morsko kajakarenje. Iz iskustva s turistima smatram da se grupa rekreativaca kreće do 4 km/h. Sporije od spomenute brzine smatra se sporim veslanjem, odnosno istraživačkim veslanjem uz puno fotografiranja. Prosječna brzina solidnog kajakaša na moru iznosi 4-5 km/h. Ova kategorija brzine veslanja je idealna jer se na taj način pravilno veslanje postiže bez puno napora. Svi koji veslaju iznad 5 km/h odlični su veslači za morske uvjete, ukoliko istu brzinu mogu držati nekoliko sati do cijeli dan. Ukoliko vjetar i morska struja idu u smjeru kretanja, postiže se dodatna brzina veslanja. Međutim, vremenska prognoza zna biti varljiva pa je rizično oslanjati se na nju u smislu oslanjanja na morske struje i vjetrove kako bi se postigla veća putna brzina.
Moji zimski planovi
Prošle zime sam krenuo u realizaciju višegodišnjeg projekta u kojem mislim odveslati oko svih 79 otoka u Hrvatskoj, ali veslajući uz obalu te kroz svaku uvalu. Točnije, odveslati skoro ukupnu duljinu obale svakog otoka. Prošle sam zime veslao 4 dana oko otoka Prvića, Tijata, Obonjana, Zmajana, Kaprija i Kakana i odveslao ukupno 100 km, a najveći problem je bio kampiranje obzirom da je zimi najhladnije kada se presvlači iz mokrog (neoprenskog) odijela u toplu pamučnu odjeću. Da nema vjetra, bilo bi manje neugodno. Nakon presvlačenja treba postaviti šator i napraviti večeru, a sve to je u redu ako je šator u zavjetrini. Nažalost, nije uvijek.
Ove zime sam odlučio na najhladnije jutro u Splitu odveslati krug oko Čiova. Krug veslanja od dug skoro 9 sati uključio je sve uvale, odnosno veslanje uz obalu pa sam na kraju odveslao 47,76 km u jednom danu. Hladnoću sam najviše osjećao na vrhovima prstiju i na stopalima koje sam smočio na pauzi. Ovakav jednodnevni kajakaški pothvat nije preporuka već osobno zadovoljstvo i potvrda vlastitih mogućnosti koje nikome nisu bitne osim samome sebi. Morsko kajakarenje zimi je izuzetno ugodan osjećaj kojeg mora probati svaki ljubitelj morskog kajakarenja, ali uz kvalitetnu pripremu i opremu. Moja preporuka je da se slobodno upustite u višednevne zimske kajakaške izlete ukoliko imate prethodno iskustvo tijekom toplijeg doba godine te u jednodnevnim kajakaškim turama zimi.
Prednosti i nedostatci zimskog kajakarenja
Prednosti
- Neočekivano lijepe uspomene
- Bogatiji doživljaj prirode zbog mira i tišine
- Puno veća sloboda nego ljeti
- Nadogradnja kajakaških sposobnosti i znanja
- Psihofizička nadogradnja uma i duše
Nedostaci
- Hladna temperatura mora i zraka
- Nestabilnije vrijeme i varljivost vremenske prognoze
- Ulaganje više energije zbog konstantnog muvinga (izbjegavanje pothlađivanja)
- Manja dostupnost civilizacijskim blagodatima
Oprema za višednevno zimsko kajakarenje
Standard: kajak, veslo, špric deka, rezervno veslo, pumpa za vodu, uže za veslo, uže za kajak
Odjeća: zimska odjeća za veslanje uključujući prsluk za veslanje
Rezervna odjeća: čarape, hlače, gaće, donja majica, topla majica dugih rukava, topla jakna, topla pamučna kapa, šal ili buff, tople rukavice, ručnik
Hrana i piće: minimalno hrane za 3 obroka dnevno (bolje imati viška nego ostati gladan negdje u slučaju promjene planova). Piće po izboru, također slobodno uzeti viška.
Ostalo: Vrećice za smeće (mokra odjeća, smeće od hrane i slično što skupite po putu). Dokumenti i novac, mobitel, GPS, karta, čeona lampa, baterije, kamera i sl. Za spomenuto i suhu odjeću najbolje je nositi drybag (suha vreća)
Oprema za kampiranje: Kuhalo, plinske bočice (kartuše), posuđe i pribor za jelo, hrana za planirane dane, šator, karimat, vreća za spavanje, dodatne čarape, gaće i donje majice.
Veslao i fotkao: Marko Kovač
