Testirali smo dva identična primjerka te dobili gotovo identične rezultate. Kao što smo već spominjali, Powerfly koji nam dolazi iz Treka, pogoni Bosch agregat i zamišljen je kao AM bicikl s električnim pogonom. O agilnosti i vozljivosti je bilo već dosta riječi, ali nismo imali prilike odrediti jednu točku i vidjeti koliko vremena i energije nam treba za prijeći zadani put.
Odlučili smo otići do lugarnice na kavu pa nazad u redakciju. U Gračanima je bio start, a napomena prije vožnje je bila da nema štednje, dakle vozimo pod punim opterećenjem u najjačem modu, drugim riječima, agregat čini najveći dio posla. U tom modu se na nekim uzbrdicama može doseći brzinu i do 25 km/h što je impresivno ako uzmete u obzir da sjedite na biciklu i pedalirate uzbrdo, a jurite kao da ste na ravnoj podlozi. Istina, potrebno je iskustvo u vožnji, jer nitko od nas nije naviknut na brzi uspon, pogotovo u sjedećoj poziciji. Ali kako smo mi već vozili dosta elektro modela, neko malo iskustvo već postoji, tako da, za sada, jedino što imamo od dojmova je “čisti lunapark”. Dakle, za sve one koji bi se rado na brzinu popeli na neki vrh, tamo okinuli par selfija i sjurili se nekim dobrim trailom nazad, ovo je možda jedan od najboljih odabira za sada. I dalje nas oduševljava činjenica da morate biti u formi ako kanite juriti uz brijeg, jer nije dovoljno da samo okrećete pedale, kondicija vozača je također važna ako je u pitanju udaljenost od 10 kilometara ili veća.
Zabavno je što ne postoji uzbrdica ili dio puta na kojem ćete imati onaj osjećaj zatupljenosti usponom, naravno to se odnosi na ekipu koja ne uživa u uphill-u, dok kod mazohista kojima skidamo kapu kad krenu pedalirati prema vrhu, a noge okreću pedale kao naši agregati nije potreban ovakav bicikl. Iako postoji jedna iznimka i kod toga, ako ste zaljubljenik u uphill ovaj bicikl će vas za istu količinu napora odvesti dalje ili brže, ovisno o stupnju uspona i udaljenosti. S ovakvim biciklom na kraju ste uvijek na dobitku. Do samog vrha nema stajanja, bar što se Sljemena tiče, doživljaj je dinamičan. Nakon 35 minuta sljemenskih puteljaka po kojima još nismo vozili, eto nas kod Tomislavca. Naime, kod vožnje električnog bicikla pojavljuje se još veća želja za istraživanjem novih terena, jer energija nije upitna, samo količina slobodnog vremena i potrošenost baterije. Uz najveće opterećenje i ozbiljne uspone do lugarnice smo potrošili svega 60 posto baterije, što je daleko bolje nego kod starijih modela od prije par godina sa sličnim set up-om s kojima se nije moglo doći do vrha u najjačem modu. Napredak u tehnologiji baterija je očit. Na nekim modelima prethodnih godina je punjenje baterije trajalo i do 5 sati, danas takvu bateriju napunite za jedan sat i trideset minuta i spremni ste za polazak. Dakle, nakon što ste se dokopali nekog vrha poput sljemenskog, zapičite u obližnji planinarac, stavite puniti bateriju, raskomotite se, posunčate, ručate i malo odmorite, sjednete na bicikl i zapalite u Stubake. Navečer ste doma nakon cjelodnevnog izleta i pored svega niste strgani, niste se istrošili na benzin, nego ste novce potrošili na papicu.
Geometrija powerflyja je ugodna, opuštenog položaja i potrebno je dići dosta sjedala za ozbiljno uspinjanje kako bi se približili nekom trail biciklu po položaju sjedenja. Ali sve to i dalje nije presudno jer sve uzbrdice možete proći sjedeći sa skroz spuštenim sjedalom. Nije baš zdravo za koljena, ali može se.
Okretni moment agregata je toliko jak da je potrebno voditi računa o ravnoteži i položaju kako bi osigurali trakciju stražnjeg kotača.
Sve potrebne infose tijekom vožnje možete naći na ekranu koji se nalazi na volanu. Na ekranu se nalazi i jedna pozicija na kojoj vam kompjuter sugerira kada da prebacite u višu ili nižu brzinu kako biste izvukli optimum iz potrošnje baterije i asistencije agregata.
Na jednom dijelu smo morali sići s bicikla jer je uspon bio potpuno neprikladan za vožnju, a i za hodanje s biciklom kojeg treba gurati, je bio gotovo nemoguć. Iako nemoguć, bicikl je opremljen walk assist funkcijom koja je, u tom slučaju, iz raja izašla, jer je potrebno samo stisnuti jedan gumb i držati ga prilikom guranja bicikla i u tom se trenutku uključuje agregat koji gura bicikl brzinom vašeg hoda. Praktički gurate bicikl od pola kile :), odlična stvar. Gumb se nalazi kod samog gripa pa ga je praktično dohvatiti.
Vožnja je bila izrazito zanimljiva i na kraju smo stigli još doći u redakciju, napunit baterije i zaletiti se doma na ručak.
Ovaj put smo odlučili testiranju dati uglavnom opisne ocjene, što nam inače nije običaj. Potkrijepit ćemo sve još s par zabilježenih podataka, ali u finalu sve se bazira na našem objektivno subjektivnom dojmu. Isto tako smo se odlučili napraviti jednu grubu kalkulaciju isplativosti jednog ovakvog bicikla, ali za taj slučaj je potrebno promijeniti stav i mišljenje o svrsi električnog brdskog bicikla. Sigurno se većina vas pita, što će mi bicikl koji košta kao jedan manji auto, a opet nije auto, nije ni motor. Mi smo zašli malo u problematiku tog pitanja pa smo napravili neke kalkulacije i donijeli neke zaključke koji bi vam se mogli učiniti zanimljivim. Da bi se dotakli zaključaka prvo se moramo prilagoditi ideji. Dakle, ovaj bicikl ne kupujete isključivo kao sredstvo zabave, rekreacije i sporta, ovaj bicikl kupujete kao prijevozno sredstvo koje vas godišnje ne košta gotovo niti kune. Uzmimo da jedan ovakav bicikl u prosjeku košta oko 30 000 kuna. Za iste te novce je moguće kupiti automobil s dizelskim agregatom srednje klase. Dakle jedan susjed je kupil auto, a vi ste taj dan kupili ovaj bicikl. Pa krenimo redom, susjed je još napravio prijenos te potrošio 3 000 kuna, zatim je odradio tehnički i registraciju koja ga izađe cca 2800 kuna. Da bi bio siguran na cesti, odradio je i redovni servis jer je kupio rabljeni automobil, pa ga je to još koštalo oko 900 kuna. I sad dolazimo do dva prijevozna sredstva spremna za cestu.
Vi s vašim elektro biciklom, susjed sa svojim rabljenim automobilom. Prije spavanja vi stavljate na punjenje vašu bateriju, a susjed ide bezbrižno u krpe, ujutro spremačina za posao, kavica, novine i juice. Izlazak iz kuće je manje više jednak, osim što je susjed ležernije odjeven i neće se presvlačiti na poslu, ali nećete se ni vi presvlačiti jer se na elektro biciklu do posla nećete oznojiti.
Pozdravljate se na prakingu, susjed vas gleda s podsmjehom, pa tko bi u ovoj krizi kupoval bicikl za 30 000 kuna, mora da se posvadil s novčanikom. Krećete, vi ste već negdje na 1/4 puta do posla, vaš je sused stao na pumpi i natankao pun tank za cca 400 kuna i nastavlja dalje. Njegov će tank u najboljem slučaju odguliti 750 km s 400 potrošenih kuna, vi ćete potrošiti nešto sitno, gotovo zanemarivo kuna više na punjenje baterija.
Pa kad bi morali usporediti polazišne cifre, vi ste utrošili na svoj prvi odlazak na posao 30 000 kn, vaš susjed 37100 kn da bi se dokopao radnog mjesta. Vi ste to jutro odradili i jedan fini zdravi aerobni trenig uz pregršt zabave, susjed je sjedio i pušio na svakom semaforu, pritom vidno nervozan jer mu se ovaj dal ispred njega baš kad je htel krenut.
Za sada ste na velikom dobitku. I sad se postavlja pitanje, a što kad pada kiša, što zimi i kako na more? Pa za sve postoji rješenje i računica. Kiša nije razlog da se ne ide na posao biciklom, to ćete, ako već niste, shvatiti kad krenete. Zimi se do samog snijega može biciklom, nakon toga se prikrpate tom istom susjedu tih dva mjeseca :). Podijelite troškove za gorivo i autom se vozite na posao. Uglavnom, poanta priče je da se može i da ćete u finalu zabavnije i zdravije uštedjeti svotu novaca, da će vam se isplatiti i rent-a-car za ići na more ili uzeti i taksi po potrebi.
Još jedna stvar zbog koje smo se dotakli ove teme baš u ovom prilogu je ta da je baš full suspension bicikl odličan za one vozače kojima se ne pazi na rupe i pločnike po gradu. Vožnja gradom na takvom biciklu je puno opuštenija, zapravo slična skuteru, samo što nije tako brz pa je time i sigurniji na neki način. A da ne spomijnemo opet da je zdraviji, jeftini i zabavniji. Jednom kad se odlučite znat ćete o čemu pričamo. Cijela ova kombinacija dolazi u obzir i ako već imate automobil u kućanstvu. Samo ćete ga manje voziti, manje trošiti goriva i opet uštedjeti. Prosječno čovjek potroši oko 700-1000 kuna mjesečno na gorivo. Uzmimo da ćete se biciklom voziti 8 mjeseci u godini, to je samo na gorivu ušteda od 5 600 - 8 000kn. Pa ako se odlučite na takav bicikl, a već imate automobil, bicikl ćete ipslatit kroz gorivo za tri godine, ako još ukalkuliramo da ste uštedjeli na servisima i eventualnim kvarovima i brže. Svaka vožnja autom danas uključuje i parkiranje, te plaćanje parkinga u ovoj ili onoj garaži, sve su to troškovi koje možda zanemarujete, ali na kraju postaju pozamašna cifra koja se mogla utrošiti na zdraviji i u finalu jeftiniji način kretanja. Sve što smo rekli proizlazi iz našeg iskustva unutar redakcije. Vozimo elektro bicikle već par godina i došli smo do jednostavnog zaključka da se isplati uložiti, samo je potrebno prilagoditi stavove.
Photo: Biker
