Sudeći po viđenom, ali i reakcijama svih onih koji su nastupili na maratonu u organizaciji BBK Krpelj, ovo definitivno neće biti njegovo posljednje izdanje.
Iako smo zbog vremenskih (ne)prilika na kontinentu u svibnju imali osjećaj kao da smo u nekom od jesenskih mjeseci početak lipnja donio nam je dugo očekivano proljepšanje vremena. Nebo se konačno smilovalo i pravim ljetnim suncem obasjalo Samoborsko gorje i 300 biciklistica i biciklista željnih prave šumske atmosfere i druženja. Među njima naravno i nekoliko naših „špijuna“ kojima, baš kao i krpeljima krv, ispred nosa ne može pobjeći dobar maraton. Obzirom uspomene jednog od njih spram natjecanja po Samoborskom gorju sežu do početka stoljeća valjalo ih je adekvatno obnoviti.
„Danas je sve bilo potpuno drugačije“ kao iz topa u cilju je izjavio Ivo "Šime" Krajnović, naš vjeran putopisac koji je u Samoboru između tri ponuđene staze odabrao onu najdužu i najzahtijevniju. Krajnović je zajedno s još 46 natjecatelja nastupio na stazi „Olimp“ koja je pred natjecatelje stavila izazov dug 60 kilometara s 2000 metara visinske razlike. Od ukupno 300 natjecatelja koliko ih je zabilježeno na startu, najveći broj njih, čak 139, nastupilo je na stazi „Sparta“ dok je staza „Troja“ ugostila njih 80. Na svoje su u Samoboru došli i ljubitelji električnih bicikala. Njih 11 uspješno je započelo i završilo utrku na 40 kilometara dugoj stazi „Sparta“. „Troja“ je bila dužine 20 kilometara.
„Ove godine je evidentno da se ne radi o nekom „underground“ druženju nego ozbiljnom eventu. Organizatori potpomognuti iskusnom 4Islands ekipom dali su si truda da sve bude na nivou. I bilo je! Na izbor smo imali 3 staze koje su se razlikovale po svojoj duljini i samom tipu zahtjevnosti. Obzirom kod mene mulca postoji samo opcija odabira one najteže, nije bilo dileme o odabiru staze, pa čak i pod cijenu da u cilj uđem kao posljednji“ s mobitelom u jednoj i kremšnitom (op.a. autor teksta nije u potpunosti siguran da li se uistinu radilo o kremšniti ili pivi) u ruci prepričavao popularni „Šime“ te gotovo u jednom je dahu nastavio secirati najdužu stazu:
„Staza „Olimp“ bila je pravi bombon! Hrpa hupsera, dugih strmih uspona za „izuvanje“, dubokih potoka idealnih za rashlađivanje ali i nekolicina tehnički zahtjevnijih dijelova budili su potrebu u meni za urlanjem od sreće!“
Povrh organizatora koji su sudjelujući na maratonima diljem Hrvatske i inozemstva očito puno toga naučili, razloga za urlanjem od sreće zasigurno su imali i Marijana Leko, Patrik Bogović odnosno Paula Vrdoljak i Josip Toljan. Da, vjerojatno predviđate da se radi o pobjednicima i najbržima na stazi „Troja“ i „Sparta“. Oni konkurenciji nisu dali previše prostora za razmišljanje o pobjedi, osim Patrika Bogovića koji je do pobjede došao sa samo sekundom prednosti u odnosu na drugoplasiranog Denisa Bogovića. Gregor Sikošek i Gorana Težak pobjede su pak uverljivo odnijeli na najdužoj stazi dok je Marijo Margić pobijedio u konkurenciji natjecatelja s električnim biciklima.
„Staze su bile besprijekorno označene, a čak tri „feedzone“ sa bogatim izborom i susretljivim osobljem davale su šansu za puštanjem mozga na pašu. Jednostavno, bila je ovo staza za uživanje, pod uvjetom da ste kondicijski i tehnički uigrani sa svojim međunožnim guralom“ tim je riječima svoj osvrt „Šime“ privodio kraju i rezimeu dana:
„Sve što sam rekao ide u prilogu tome da sam i iduće godine tu!, Koliko vidim, neću biti sam. Po izrazima lica svih onih koji su kao pravi drevni Grci uživali u svojim osobnim borbama, da se naslutiti da će se startne liste zatvoriti puno prije nego su se zatvorile ove godine!“
Photo: Arhiva BBK Krpelj
