Mi smo je posjetili prošle zime. Savršeno nam je odgovarala zavjetrina i sunce koje nas je dobro zagrijalo nakon što smo kajakom obišli obližnji svjetionik Porer. Tada nismo imali vremena posjetiti još jednu zanimljiviju špilju u koju se može zavući kajakom. 

Pokušali smo izbjeći centar Pule i direktno otići na Golubove stijene, ali smo se nakon dvadesetog kružnog toka našli ispred Arene. Parkinga koliko ti srce želi. Ulaz 70 kuna za odrasle, 35 za djecu. Luciji smo objasnili da ima manje od tri godine, a Lauri da se još nije ni rodila. Nije da nemamo novaca nego treba djecu naučiti hrvatskim običajima. Zato smo im kupili drvene mačeve i dvije mini amfore za ubacit u akvarij s ribicama. Cijena suvenira je neobično prihvatljiva.

Ulazak u ogromni amfiteatar je stvarno moćno iskustvo, poput izlaska na neki planinski vrh, toliki slobodan prostor, pijesak, trava. Arena me uvijek oduševi svojom veličanstvenom jednostavnošću. Na izlasku je zaštitar pojurio za nama i podsjetio nas da bi bilo šteta ako ne razgledamo i podrum. Moram priznati da me to iznenadilo, ali premda nespecifična, Pula je ipak dio Istre gdje je ljudima stalo do svojih gostiju.

Parkirali smo kod vodenog parka u Stoji odakle šetnica uz more vodi do predivne Ciklonske plaže gdje smo se utaborili. Mishka i ja smo se vratili po kajak i krenuli u obilazak. Na karti piše Galebove, premda stari Puležani kažu da su to "Grotte dei colombi", dakle Golubove stijene. I stvarno su se tu nekada gnijezdili divlji golubovi, a danas mješanci divljih i pitomih. Sigurno je super imati ovakvu prirodnu ljepotu u kvartu, ali blizina grada se ipak negativno odražava na taj prirodni fenomen. Najbolje se to vidi po velikom grafitu na samom ulazu u špilju.

Stijene su prirodno zaštićene od bure, ali ne i od mrtvog mora koje je obilazilo rt Kamenjak. Veliki tromi valovi su pumpali more u špilju, kajak se podizao gore dolje u mraku i skućenom prostoru. Mishka je postajala nervozna pa smo brzo izišli van. Iskrcao sam je i napravio još jedan krug s curama koje su više uživale u valovima. S njima se ipak nisam usudio ući u špilju. Još su u osjetljivim godinama i bolje da ostanu željne avanture nego da im priuštim neko negativno iskustvo. Mishka se više nije dala u kajak pa nismo obišli dugački lukobran koji štiti Pulski zaljev što mi je bila želja.

Cure su zato uživale gazeći po moru i bježeći od valova. Smočile su po tri kompleta odjeće svaka. Zato su u autu zaspale već na trećem kružnom toku. Uzeli smo kavu na pumpi i dugo razgovarali uz vožnju i staru muziku.

"Pula to je raj" ironično je pjevao pokojni Tusta iz kultnog punk benda.

Nama se jako svidjela, da ne govorimo o neposrednoj blizini Brijuna do kojih se nadamo odveslati još ove zime.