U subotu  12.7.2014. u Bad Goisernu, Austrija održao se XC maraton Salzkammergut Trophy 2014. Maraton se vozio u nekoliko kategorija, dužina, a među najzahtijevnijim su bile dužine od 211km i preko 7000m uspona i dužina od 119km i oko 3800m uspona. Vozači BK Biker-a Marko Fržop i Tomislav Katalenić posjetili su ovaj prekrasan maraton i nastupili na stazi dužine 119km. Ova staza je ujedno bila i europsko prvenstvo u XC maratonu za veterane. Marko je u kategoriji M30 osvojio odlično 3. mjesto čemu se na startu nije ni najmanje nadao. Osim Marka i Tomislava na maratonu su nastupili i vozači iz BK Opatija 2010 Krešimir Franić i Marin Deković isto tako na stazi dužine 119km. Na nešto kraćoj stazi od 53km nastupili su dečki iz BK Rotor Siniša Herman i Branislav Buhić. Nešto manje od 14h u sjedalu svog bicikla proveo je Simon Krizmanic koji je nastupao na najdužoj trasi od 211km.

U Bad Goisern smo stigli u petak oko 14h i odmah krenuli odraditi prijave. Ono što nas je na prijavama iznenadilo je da nismo mogli podići startni broj prije nego smo obavili `tehnički pregled` bicikla.

Tek nakon što su dečki zaduženi za pregled bicikala dali svoj štambilj i potpis da su nam bicikli ispravni mogli smo otići podići startne brojeve. U gradu je isto tako bilo mnoštvo štandova sa biciklima, biciklističkom opremom i sportskom prehranom.

Vrijeme nam baš nije bilo naklonjeno jer je nakon podizanja brojeva počela padati kiša tako da smo odustali od plana da odemo napraviti đir sa biciklima i možda tako obiđemo dio staze maratona koja nas čeka sutra. Prognoza isto tako nije bila obećavajuća za drugi dan, u najavi je bila najavljena kiša. Najava je bila točna jer je kiša počela padati u noći prije starta i nastavila je padati sve do početka utrke. Prvotni plan je bio da spavamo u šatoru međutim zbog lošeg vremena odlučili smo to ostaviti za neku drugu priliku i pridružiti se dečkima iz BK Rotor u iznamljenoj kući cca 40km od starta utrke.

Možda vam ovo zvuči malo čudno ali vjerovali ili ne sav smještaj u tom krugu bio je rasprodan.

Naša utrka je krenula u 9h iz centra grada (za to vrijeme vozači koji su vozili najdužu utrku od 211km imali svu već 4h vožnje u nogama pošto je njima start bio u 5h ujutro; to je ipak bilo malo prerano za startati pa smo se odlučili na ovu `kraću` stazu  ).

Prvi dio utrke vozio se po asfaltu i staza nas je vodila odmah na prvi uspon. Na pola uspona smo se s asfalta spojili na makadamski uspon. Sva sreća pa kiša nije uništila stazu i sve se moglo voziti unatoč padalinama. Na vrhu nas je dočekala lagana sumaglica, a i kroz Oakley Radar naočale se teško vidjelo jer osim što su bile zašpricane visoka vlaga je zamaglila leće. Zbog iskustva iz Afrike sa blatom naočale sam ipak nosio na pola spuštene sa očiju da koliko toliko štite oči od špricanja prljvštine sa prednjeg kotača i kotača drugih vozača. Prvi spust je bio široki makadam sa oštrijim zavojima tako da je trebalo paziti da se ne pretjera sa brzinom je `let` do dolje bi bio krajnje nezgodan. Na drugom spustu bio je jedan nezgodni dio koji se vozio po šumi no zbog veoma korijenitog terena i velikog blata na tom dijelu većina vozača odlučila je prehodati, pretrčati taj dio noseći bicikl. Poslije tog spusta uslijedio je nešto ravniji dio staze gdje smo prolazili kroz obližnja sela. Cijelim putem na stazi sretali smo mnoštvo navijača, planinara, biciklista koji su podrili sve vozače bez obzira otkuda dolaze i na kišu koja je i dalje neumorno padala. Treći uspon bio je najzahtjevniji na stazi od 119km.

Uspon je bio najstrmiji i pri tome je na samom vrhu zadnji dio bio zemljani pa ga je zbog skliskog terena bilo nemoguće izvoziti tako da smo svi morali gurati do dijela gdje počinje asfalt. Taman kad smo mislili da će sada biti malo lakše, asfalt je zastrmio oko 30% a okretaji su bili ispod 30 okr./min, bio je to pravi `kick in the legs`. To je bila tek polovica utrke. Ostala dva duža uspona nisu bila toliko strma i bila su od uređenog makadama tako da problema sa guranjem više nije bilo, jedino se u trenucima javljao već prvi umor i trebalo je paziti na dovoljan unos tekućine kako ne bi zadnjoj trećini utrke prestala padati i nebo se počelo polako razvedravati tako da je na dužim spustevima postalo toplije. Nakon zadnjeg uspona i spusta do cilja je bio ravniji teren ali sa još par hupsera koji su nakon svih odrađenih uspona nisu bili nimalo lagani.

Cilj je bio na istom mjestu gdje i start utrke, a centar Bad Goiserna bio je prepun navijača koji su pozdravljali svakog finishera utrke. Rezultate svih dužina maratona možete potražiti ovdje.