Za razliku od prve ture po Baškoj, danas vozimo po Sljemenu, vrijeme je idealno, krećemo rano da izbjegnemo gužvu i vrućinu. Ovdje je podloga drugačija od kamenjara na Krku, vozimo po zemljanim stazama, suho je, dobar grip imamo na podlogu, ali i dobre uspone. O njima razmišljamo samo u pogledu baterija, jer će motori odraditi veći dio posla. Vrtjeti ćemo pedale tek toliko da motori dobiju informaciju što im je činiti. Iako bi mnogi rekli da to nije biciklizam i da se oni žele voziti, a ne da bicikl gura umjesto njih, naše viđenje ovakvog bicikliranja je malo drugačije. Primjerice, u jednoj dnevnoj turi inače odradite 30ak kilometara i 1500m uspona. S Ebiciklom možete odraditi60 kilometaraturu i 3000m usopona, a postići isti rezultat kada govorimo o nekom kondicionom treningu. Jer ne zabravimo, elektromotor samo pomaže pri pedaliranju, nema gumba kojim ga možete pokrenuti, točnije rečeno, okretanje pedala je taj ‘‘gumb’’. Baš to elektrobicikl čini posebnim i zabavnim, jer ne morate razmišljati kada aktivirati motor, sve je prirodno.
Medvednica nam omogućuje da bicikle podvrgnemo testiranju i nekih voznih osobina. Zahvaljujući dinamici staza, moguće je postizati veće brzine, a samim time potjerati bicikl do nekih granica gdje su geometrija i vozne osobine itekako važni. Oba bicikla su vrlo agilna, ponajviše zahvaljujući 27.5 kotačima, ali težina baterije se ne može zanemariti. Smještena na donju cijev okvira, relativno visoko od podloge, kod seljenja težine s jedne na drugu stranu na malim zavojima i brzim izmjenama potrebno je određeno vrijeme privikavanja. Budući da su ovi bicikli ograničeni na 25km/h brzine što znači da do postizanja te brzine pomaže motor, maksimume nam zadaje upravo ta granica. Nakon toga pedaliramo kao i bez motora iako se masa bicikla tada počinje osjećati puno više. Ograničenje brzine na ovim biciklima je zakonski regulirano unutar Europske unije kako ih ne bi bilo potrebno registrirati i plaćati osiguranje.
Potencijal samih motora je kudikamo veći, uz ugradnju ‘‘čipa’’ može se pomicati gornja granica čak i do70 km/h. Moramo biti svjesni da to ne znači da ćemo bicikl tolikom brzinom potjerati uz neki ozbiljan uspon, ali na nekim dionicama gdje brzo ostvarujemo makismum itekako bi nam dobro došlo. Postoje i neki ‘‘ulični’’ zahvati zavaravanja softvera, no u tom slučaju kompjuter više ne pokazuje točne podatke poput brzine, prijeđenog puta i drugih korisnih informacija. A sigurno na takav način uspješno gubimo garanciju, stoga ćemo ipak pokušati doći do nekog dozvoljenog rješenja kako bismo u jednoj od sljedećih tura i to isprobali.
Malo tehnikalija
Na bicikl opremljen s Bosch sustavom ugrađena je Performance serija motora što bi ujedno značilo i da je to najjača inačica Bosch motora u ponudi. Za razliku od Active serije čiji je maksimalni okretni moment 50Nm, Performance ostvaruje 60Nm, a Yamaha deklarira svoj maksimalni okretni moment na 70Nm. Koncepti motora su slični, u sistemu su tri senzora koji prate brzinu bicikla, broj okretaja pedala i položaj pogona što se koristi kao parametar za aktivaciju motora u bilo kojoj situaciji. Ako ćemo se osvrnuti na dizajn i kvalitetu izrade, prednost bismo ipak dali Bosch-u.
Kvalitetnije i ljepše je izrađen sam kompjuter, a i dizajn motora odaje dojam pouzdanog i sigurnog rješenja. Yamaha ipak u tome malo zaostaje iako se u vožnji razlike gotovo i ne primijete. Za razliku od Boscha, u brdskim varijantama Yamaha još uvijek nudi samo jedno rješenje. Motor je nešto lakši, ali se kompenzira sa težom baterijom. Ako zanemarimo estetiku, ostaje odabrati bicikl s dobrom opremom koji će omogućiti da izvučete maksimum iz onoga što vam pruža motor. Oba sustava opremljena su s Walk assist funkcijom koja služi da lakše gurate bicikl ukoliko je to potrebno. Pritiskom na gumb na upravljaču, aktivirate motor koji vam u tom slučaju pomaže.
Na turi od 20ak kilometara sa750 metaravisinske razlike, baterije i jednog i drugog bicikla su na naše čudo podjednako istrošene. Ekrani pokazuju različite vrijednosti u grafičkom prikazu zbog razlike u skalama, ali možemo procijeniti kako su 3 crtice na Yamahinom ekranu ekvivalent jednoj na Bosch-u. Očekivali smo neke konkretne razlike, ali sve se svodi na to da su tehnologije vrlo slične pa se tako i sustavi ponašaju u stvarnom okruženju. Kao što smo već spomenuli, bicikli su voženi samo u režimu u kojem motori maksimalno pomažu, dakle, autonomija bi se kvalitetnim kombiniranjem načina vožnje mogla sigurno povećati za barem 35 do 40 posto. Uz to valja uzeti u obzir da je uspon bio konstantan u duljini od desetak kilometara gdje je i ostvarena ranije spomenuta visinska razlika.
Preostali dio puta prevladavao je spust s po kojim manjim i kratkim usponom. Ono što smo primijetili jest da na ovim biciklima treba kvalitetno iskoristiti raspon stražnje kazete i često mijenjati brzine kako bi optimizirali potrošnju baterije i postigli stabilnost bicikla. Nije lako stati na noge i zapedalirati kad vam neočekivano pomogne motor, u tom trenutku gubite ravnotežu, a ako ste na nekom tehničkom usponu, možete vrlo lako izgubiti kontrolu. Zato je važno u tom trenu prilagoditi opterećenje na pedale, ako treba čak promijeniti režim rada motora. Sve u svemu, voziti brdski e-bicikl je vrlo zabavno i kompleksno iskustvo.
Uskoro ćemo pisati o tome kako bi se pravi sportaši mogli poslužiti ovakvim biciklom i da li se može uopće iz njega izvući materijal za dobar trening. Naznake nam govore da može. Provest ćemo istu stazu s običnim biciklom i Haibike-om te pratiti puls, opći dojam vozača i parametre važne za sportaše.
Photo: Biker
