Da bi mašina radila punom parom, oni jedu od trenutka kada se probude do trenutka kada sklope oči, uključujući naravno i vrijeme dok su na biciklu.
Tour de France. Tih tri tjedna u srpnju za vrijeme kojih se mršavi, mišićavi muškarci u biciklističkim dresovima voze kroz slikovita planinska sela, a svi mi ostali ogladnimo samo ih gledajući. Ako ste pratili Tour, mogli ste vidjeti fotografije vozača kako tamane mini krafne, banane, cijele sendviče i sve to dok voze bicikl punom brzinom.
Većina vozača pokušava unijeti 200 kcal na sat, a i više ako je na redu teška etapa. Te kalorije trebaju biti brzo razgrađujući ugljikohidrati poput voća i rafiniranih žitarica, no kako nije baš lako pedalirati s desetak krafni u džepu, tako se vozači češće oslanjaju na konkretniju hranu koja se lako može komprimirati. Energy barovi i gelovi, da svakako, ali kako je Tour ipak najelitniji događaj u svijetu biciklizma, tako se primjenjuje i neko tajno oružje.
Omiljeni rižini kolačići Sky Teama
Pažljivo gledajte i vidjet ćete vozače koji jedu nešto što izgleda kao sitni burritosi zamotani u foliju. “Totalno se oslanjamo se na njih”, kaže Henrik Orre. Orre, bivši šef kuhinje u Stockholmu i dobitnik Michelinove zvjezdice, sada je kuhar britanskog profesionalnog tima - Team Sky. Ti sitni paketići njegova su vlastita inačica rižinih kolačića koje radi od kuhane riže, krem sira ili maslaca od badema, cimeta i malo agave, preša ih i ohladi, a zatim izreže u kvadrate i omota u metalnu foliju. “To je najbolja stvar za jesti na biciklu jer ne morate puno žvakati”, kaže Orre. “Samo progutate s malo vode i to je to.”
Orre ih izrađuje u desetak verzija. Jabuka i grožđica su najpopularniji, bademov maslac i banana su sljedeći na listi. Napravi nekoliko vrsta dnevno, jer svaki vozač ima svoje sklonosti. Oni zgrabe par komada na početku utrke, a zatim još pet ili šest komada u feed zoni. Za vrijeme trke, kroz dan, određeni timski vozači dobivaju vrećicu hrane iz opskrbnog automobila i odnose ih svakom vozaču, koji tada ponovo pune svoje džepove. Sve se to mora odigrati u nekoliko minuta, bez da itko izgubi na brzini.
“Vozači se trude pojesti jedan komad svakih pola sata tijekom pet ili šest sati vožnje”, kaže Orre. Ali u praksi to nije uvijek moguće. “Ponekad možete pojesti dva u deset minuta, a zatim ništa cijeli sat”, kaže Luke Rowe, vozač Sky Teama. Rowe je onaj koji za vrijeme utrke diktira timsku strategiju kako bi najboljem u timu omogućili najbolje šanse za pobjedu. 26-ogodišnji Velšanin pomagao je tako i suvozaču Chris Froomeu da osvoji prvo mjesto na Tour de France 2015.-e, a njegov omiljeni okus su Speculaas kolačići od riže. “Speculaas je broj jedan”, kaže on. “I Oreo.”
Cannondale bez glutena
Team Sky nije jedini tim koji radi kolačiće od riže. Sean Fowler, kuhar Cannondale Pro tima iz Colorada, radi svoju verziju s prekuhanom rižom u koju dodaje i jaja radi proteina. “Radim slatku i kiselu verziju, te verziju sa špekom”, kaže on. “To je apsolutno najbolje gorivo za njih na biciklu.”
Ako pak vozač Cannondalea poželi sendvič, dobije ga, ali sa kruhom bez glutena. Fowler je od 2009. godine pobornik “gluten-umjerene” prehrani. Poslužuje tjesteninu samo jednom ili dva puta tjedno i sam radi bezglutenske žitarice. “Primijetili smo određena poboljšanja”, kaže Fowler. “A kad vidite i najmanju razliku, to je itekako puno, jer su profesionalni vozači na razini koju većina nas ne može shvatiti. Poboljšati probavu i sposobnost konzumiranja više kalorija na ovoj razini, to je čudo!”
Fowler također eksperimentira i sa sokovima kao načinom dobivanja više kalorija bez unošenja velikih količina hrane. Teško je shvatiti, ali jelo je stvaran problem za vozače koji trebaju jesti što je više moguće i tako tri tjedna. “Ono što jedete na biciklu postaje dosadno prilično brzo”, kaže Rowe i dodaje "Ponekad je teško progutati još jedan kolač od riže, ali ... nema ali. Morate to učiniti. Morate jesti.”
Kad hrana postane teret
Kako bi se bar malo smanjio teret stalnog jela, timski kuhari pokušavaju sve ostale obroke kuhati što je moguće zanimljivije i ukusnije. Orreov doručak uvijek uključuje zobenu kašu kuhanu s bananom i kokosovim uljem, domaće namaze poput bademovog maslaca i krema od banana, omlete, smoothie, a u slučaju ako netko poželi ugljikohidrate s ugljikohidratima, dobiva rižu i tjesteninu. On radi večeru u obliku švedskog stola s jednim izvorom proteina poput ribe ili piletine i ne manje od četiri opcije bogate ugljikohidratima. Desert je još jedna prilika za ugljikohidrate. “Dobar desert je puding od riže”, kaže Orre. “Ima skrivene ugljikohidrate.”
Cijeli svijet za stolom
Prošlogodišnji Cannondale tim imao je devet biciklista iz osam različitih zemalja. Vozači iz Nizozemske, Novog Zelanda, Italije, Danske, Portugala, Australije, Irske, Slovenije, Kolumbije, Litve, Letonije, Norveške, Kanade, Njemačke i SAD-a. “Svatko ima svoje običaje”, kaže Fowler. “Litvanci vole meso i krumpir. Talijani mogu biti stvarno zahtjevni sa svojim talijanskim okusima. Amerikanci vole pikantne stvari. Kad god napravim nešto s curryem poput piletine, oni su prvi za stolom.” Orre pak dodaje da Britanci u njegovom timu vole ljuto i začinjeno u svojoj hrani, dok Španjolci više preferiraju tradicionalne srednjoeuropske okuse i rižu umjesto tjestenine.
Zadovoljavanje globalnog nepca je dovoljno teško, bez činjenice da se sve to priprema u kuhinji dimenzija svemirske letjelice na kotačima. Kuhinja Tema Sky izgleda kao autobus za turneju, elegantna i crna, s kuhinjom odozada i blagovaonom ispred. Kako je nemoguće napraviti zalihe hrane za tri tjedna, tako se na putu kupuje na lokalnim tržištima. Kuhinja je inače i puna dodataka, uključujući i aparat za espresso kavu. “Kava je univerzalna”, kaže Orre...
Photo: Team Sky
