Biker: Ivane, kako si i kada došao na ideju da probaš ući na listu onih koji su uspjeli savladati Everesting izazov?

Ivan: "Ideja mi je na pamet pala početkom prošle godine kada sam sasvim slučajno naletio na stranicu gdje se govorilo o Everesting izazovu. Odmah sam pomislio kako bi i ja mogao pokušati. To je bio dovoljan razlog za motivaciju i od tada sam počeo malo više voziti i trenirati."

Biker: Za svoj prvi pokušaj odabrao si uspon nedaleko Jastrebarskog? Postoji  li neka posebna priča oko odabira lokacije ili je odabir bio slučajan?

Ivan: "Za prvi pokušaj odabrao sam uspon u naselju Ivančići nedaleko Jastrebarskog. Odabir lokacije bio je slučajan, iako moram priznati da sam gledao da u blizini postoji neki izvor pitke vode. Čisto da ne moram ovisiti o drugim osobama tijekom vožnje. Tada mi se ta lokacija činila kao dobar odabir." 

Biker: Tvoj prvi pokušaj međutim nije prošao onako kako si priželjkivao? Što se dogodilo? Do kuda si stigao, koliko si odvozio?

Ivan: "Da, prvi pokušaj nije baš prošao onako kako sam planirao. Naime, prilikom jednog zaustavljanja i točenja vode doživio sam malu nezgodu. Pao sam i koljenom lupio u betonski zidić. Stigao sam tada u tih 7 sati odvoziti 113 km i savladati 4018 m uspon. Međutim, zadnjih sat vremena bol u koljenu bila sve jača pa sam odlučio stati da ne riskiram težu ozljedu."

Biker: Koliko je ozljeda bila ozbiljna i kada si počeo razmišljati o ponovnom pokušaju?

Ivan: "Ozljeda na kraju nije bila strašna te mi je uz tjedan dana mirovanja i obloga koljeno ipak dozvolilo laganije vožnje. Odmah sam počeo razmišljati o novom pokušaju jer sam znao i osjećao da to mogu odvoziti."

Biker: Koliko vidimo, za svoj drugi pokušaj promijenio si uspon. Ima li neki poseban razlog?

Ivan: "Da, za novi pokušaj odabrao sam novi uspon. Razloga je bilo više. Opet sam gledao da u blizini postoji izvor vode, a i cesta je bila bolja, nagib je nešto blaži i dosta često sam vozio tom cestom. Na toj trasi već je bio odvožen jedan Everesting, a u međuvremenu do mog starta ukupno su završena ukupno tri. Za razliku od njih ja odabrao nešto kraći uspon s više ponavljanja."

Biker: Kako su tekle pripreme za izazov? Na koji način si se pripremao? Koliko dnevno vremena si provodio na biciklu?

Ivan: "Nekih posebnih priprema i nije bilo. Za ovu godinu sam planirao odvoziti pet breveta po 200 km što me nakon dva odvožena potaknulo da završim cijelu seriju (op.a. 200, 300, 400 i 600 km). Mislim da su mi baš ti breveti donijeli dosta iskustva. Ovisno o vremenu i obzirom na posao i obitelj tjedno sam u prosjeku prelazio 250 do 350 km." 

Biker: Prvi uspon si započeo još za vrijeme mraka, koliko je bilo psihički i fizički zahtjevno toliko sati voziti po istom mjestu?

Ivan: "Prvi uspon sam započeo oko 4 sata i 45 minuta. Kao što sam ranije istaknuo iskustvo s dužih breveta gdje se vozilo cijelu noć uvelike mi je pomoglo jer sam osjetio da mi vožnja po noći čak i paše. Rekao bi da je sve psihički teže nego fizički. Kako kažu iskusni brevetaši - sve je u glavi. "

Biker: Kako si se osjećao za vrijeme vožnje? Kada ti je bilo najteže? Kako si savladao umor?

Ivan: "Osjećaj od samog starta bio je fenomenalan. Temperatura je bila idealna, a ritam pronađen već nakon drugog uspona. Prvih 7 sati tako nisam stao. Kriza me uhvatila u popodnevnim satima. I to ne fizički koliko psihički. Postalo mi je malo monotono voziti sam na potezu od cca 4 km. Srećom je tada naišao kolega koji je odlučio odvoziti par uspona uz mene. Uz razgovor sam razbio tu monotoniju i nakon njegovog odlaska nastavio dalje."

Biker: Što si jeo i pio za vrijeme vožnje? Da li si spavao i gdje?

Ivan: "Uz vodu i elektrolite popio sam i tri gela. Što se tiče hrane, u dva navrata sam stao i gricnuo tjesteninu s tunom. Tijekom vožnje nisam spavao ali sam grickao orašaste plodove."

Biker: Vozio si 40 puta jedan te isti uspon istoga dana? Koliko je to psihički zahtjevno? Što ti je prolazilo kroz glavu? Da li si imao krize i kako si ih prebrodio?

Ivan. "Da, vozio sam 41 put uspon. Bio sam spreman, znao sam što me čeka i da ću morati izvrtjeti preko 300 km da dođem do željenog cilja. Pa prolazilo je puno toga ali ni u jednom trenutku da bi odustao. Mislim da sam nakon ovog izazova psihički još jači. Kriza je bila kratka ali u pravom trenutku došao je kolega koji je samnom odvozio par uspona."

Biker: Jesi li u svom pokušaju bio sam ili si imao kakvu podršku/pratnju?

Ivan: "Bio sam sam, a najveća podrška bila je obitelj koja je vjerovala u mene."

Biker: Vozio si na cestovnom biciklu, kakvu ulogu u svemu tome ima bicikl? Kakav bicikl uopće voziš? Da li je za postizanje ovakvog uspjeha neophodan dobar bicikl?

Ivan: "Bicikl ima ulogu ali mislim da nije presudan da bi se izazov završio. Vozim Giant Propel advanced2 2018. Da je ljepše i lakše voziti na boljem biciklu sigurno je ali da je to presudno mislim da nije."

Biker: Koji savjet bi dao onima koji će pokušati učiniti isto ili slično poput tebe?

Ivan: "Ako nešto stvarno želiš onda to i možeš, važno je vjerovati u sebe. Preporučio bi im da prije nego se odluče na tako nešto probaju odvoziti nekoliko dužih vožnji pošto za taj pothvat moraš računati na cjelodnevni boravak na biciklu."

Ovom si vožnjom ušao u kuću slavnih, rame uz rame s biciklistima cijeloga svijeta pa i ono malo Hrvata. Kakvi su planovi za budućnost?

Ivan: "Planova uvijek ima i to nije neko nadmetanje s nekim već ispitivanje i istraživanje vlastitih mogućnosti. Jednostavno, pomičemo vlastite granice. Jedan od glavnih planova je za 4 godine odvozit PBP a do tada uživati na biciklu."

Photo: Biker