Filipović se osvrnula i na stazu na kojoj je vozila utrku: "Staza je bila jako zahtjevna, teški usponi po korijenju i opasni spustevi po kamenju (jedan čak nisam vozila)", a na kraju je zaključila kako "Rezultatom nisam zadovoljna, nisam uspjela ostati u krugu, ali ovo je bilo jedno sjajno iskustvo i poticaj za dalje!"

Mušku juniorsku utrku vozila su naša dva reprezentativca, mladi Josip Meštrić i Marko Vujević koji su zasigurno naše najveće nade i natjecatelji od kojih se u budućnosti puno očekuje. Svoje dojmove također su podijelili sa čitateljima Bikera.

"Bila je ovo utrka najvišeg ranga na kakvoj je vrlo uzbudljivo nastupati, ne samo zbog prestiža već i vrlo jake konkurencije koju čini stotinjak najboljih vozača svijeta iz svake kategorije! Staza je natprosječno tehnički zahtjevna i dinamična, zemljana podloga ima puno velikih korijenja , a na stazi ima i puno kamenih sekcija koje su ujedno i najteži dijelovi staze." izjavio je Vujević nakon utrke u kojoj nije postigao rezultat koji je priželjkivao "Završio sam na 73. mjestu čime nisam zadovoljan jer znam da bih mogao i bolje!"

Iako nezadovoljan rezultatom, smatramo da, Vujević ipak ima razloga za optimizam. U muškoj juniorskoj utrci za prvoplasiranim je natjecateljem zaostao nešto malo više od 12 minuta, ali je ostao u krugu. Sudeći ostalim rezultatima, ali i dosadašnjim rezultatima naših reprezentativaca radi se o jednom od najboljih, ako ne i najboljim rezultatom na natjecanju sličnog ranga, a da Vujević nije imao problema sa kvarom na biciklu isti bi zasigurno bio još i bolji!

Nažalost, kvar je imao naš drugi predstavnik u muškoj juniorskoj utrci Josip Meštrić koji utrku nažalost nije uspio završiti. Mlađi je Meštrić u drugom krugu pao na najtežem dijelu staze, a da stvar bude još i gora u idućem mu je krugu pukao i lanac! Nažalost, udaljenost od feed zone onemogućila ga je u njegovoj vožnji i zbog zaostatka je bio zaustavljen u svojoj utrci od strane sudaca. Iako rezultatom nije zadovoljan Meštrić nije skrivao oduševljenje natjecanjem:

"Ovo mi je prvo svjetsko prvenstvo pa je samim time osjećaj izvanredan. Jako je lijepo biti dio svega toga i sretan sam što sam sudjelovao na tako velikom natjecanju. Nisam zadovoljan rezultatom i mislim da sam bez tehničkih kvarova mogao puno bolje odvoziti."

U još jačoj konkurenciji svoje snage su odmjerili i naši reprezentativci do 23 godine, odnosno Matija Meštrić i Alen Tomašev koji su također zaključili kako će odlazak i boravak na svjetskom prvenstvu pamtiti do kraja života, ali i da je "Staza bila izrazito tehnički zahtjevna! Obzirom sam odrastao u Crikvenici, na kamenu i korijenju, dobro sam se snalazio na takvom terenu. Konkurencija je bila izrazito jaka, ali sam se previše podcijenio. Naime, mislio sam da ću biti zadnji, ali sam ipak, iz kruga u krug, prestizao dosta vozača koji su na startu odjurili ispred!"

Tomašev je bio jedan od rijetkih reprezentativaca koji su bili zadovoljni rezultatom "Izrazito sam zadovoljan rezultatom jer biti 89. u svijetu uz posao i ostale obaveze mi se čini odlično!"

Matija Meštrić, naš drugi natjecatelj u kategoriji do 23 godine, vozio je dobro ali je imao problema sa bušenjem gume, pa nije uspio nadoknaditi dovoljno vremena (op.a. da ostaneš u utrci potrebno je na kraju kruga biti unutar 80% vremena u odnosu na vodećeg) pa su ga suci zaustavili na -2 kruga. Na kraju je utrku završio na 87. mjestu.

"Prvi krug hvatao sam ritam i osjećao se odlično! Napadao sam i prestizao ostale vozače. U drugom krugu sam napadao i dalje, prestigao još nekolicinu vozača, osjećaj je bio super i onda se dogodio defekt na zadnjem kotaču! Vozio sam do feed zone gdje sam izgubio dosta vremena međutim nisam odustao! Borio sam se dalje. U treći sam krug ušao s prevelikim zaostatkom, vozio sam solidno, ali me vremenska "rampa" uhvatila,  a suci zaustavili!"  svoje dojmove prenio je Matija koji se od svog dolaska u svijet MTB-a iz godine u godinu dizao sve više i više.

"Šteta za defekt, ali osjećaj  da mogu voziti s najboljima na svijetu je poseban. Nisam zadovoljan rezultatom, jer znam da to nije moj maksimum, a i nisam ga imao kad pokazati jer mi je u ključnom trenutku otišla guma. Najviše ću pamtiti to navijanje.... to je nešto kaj se nigdje drugo ne može vidjeti, a bome ni čuti!" za kraj je dodao Meštrić na kojega smo, baš kao i na ostatak reprezentativaca itekako ponosni!

Naime, nije teško primijetiti kako su naši reprezentativci bili možda i najskromniji natjecatelji na cijelom prvenstvu. Osim podrške vlastitih roditelja, obitelji, trenera i malog dijela onih kojima bi to trebala biti dužnost naši su se reprezentativci pošteno i uzdignute glave borili sa uigranim reprezentacijama i natjecateljima koji žive, u velikoj broju slučajeva, od biciklizma. Nažalost, naši natjecatelji, za sada, mogu samo sanjati uvjete kakve imaju druge reprezentacije pa se njihov talent i upornost ponekad ne vidi jasno u moru vrhunskih natjecatelja na natjecanjima sličnog ranga. Primjera radi, od naših reprezentativaca jedino je Matija Meštrić imao rezervne kotače! Ne treba posebno napominjati da druge reprezentacije u svojim zonama imaju minimalno jedan set kotača za svakog natjecatelja, ali i sve ostale dijelove i opremu.
Ako mislimo naprijed, ako mislimo ostvarivati dobre rezultate nešto se zasigurno treba mijenjati! Pitanje je samo možemo li više i koliko dugo čekati!

A do tada čestitke našoj Emi, Marku, Josipu, Alenu, Matiji i njihovim trenerima, roditeljima i obitelji koji su uz njih. Da to nije slučaj možda danas ne bi imali o kome pisati!

Glavu gore, budite ponosni i ustrajte! Netko će to zasigurno prepoznati! Nadamo se samo da će to biti u Hrvatskoj!

Photo: Denis Peroš (arhiva 2016)