Još prije desetak godina jedan mi je doktor na pregledu koljena savjetovao, želim li se i dalje intenzivno baviti ultra trčanjem, da je krajnji čas da naučim ispravno trčati. Spomenuo mi je tada "Pose method", no nažalost, najbliža edukacija bazirana na toj metodi bila mi je tisućama kilometara daleko. Od tog pregleda do danas, ja sam te tisuće kilometara pretrčala vrlo vjerojatno tehnički neispravno. Kad bih probala izračunati koliko je to krivih doskoka, mogu zahvaliti onome gore što i dalje imam koljena i trčim. No papirić sa porukom "naučiti pose method" strpljivo je čekao da se edukacije počnu održavati i kod nas, stoga, nitko sretniji od mene kad sam saznala za Pose Method Hvatska, te organizirane seminare u Zagrebu.

Teoriju Pose tehnike trčanja, koja se sastoji od tri elementa: POSE - FALL - PULL, prihvaćajući gravitaciju kao primarnu silu za kretanje umjesto snage mišića, sam kroz godine proučavala dosta, no kao i učenje mnogih drugih vještina, ni ova mi se nije činila moguća bez dobrog instruktora, puno vježbe te nekoga tko te može ispraviti, za što nakon odrađenog jednodnevnog seminara pod vodstvom Borisa Cvilindera, Running Technique Specialista i osnivača Pose Method Hrvatska, imam samo riječi hvale.    

Seminar koji je inače namijenjen početnicima, ambicioznim trkačima, natjecateljima, elitnim sportašima i trenerima, nudi potpuni uvid u teoriju i praksu trčanja po Pose Metodi dr. Nicholasa Romanova i kao takav predstavlja sjajnu investiciju ukoliko želite trčati brže, duže i izbjeći ozljede. Prvi dio seminara je tako obuhvatio uvodni teoretski dio, nakon čega je uslijedio i praktični dio s individualnom video analizom svakog polaznika. Ono što je video analiza u mom slučaju još jednom potvrdila, ja sam "heel striker", tj. doskačem na petu. To je pogrešno utoliko jer taj inicijalni doticaj sa petom rezultira dužim vremenom oslonca na zemlji, a osim toga dolazi do opruženosti prednje tzv. overstriding noge koja tako dolazi ispred centra težišta tijela (umjesto točno ispod njega) pri čemu se opterećenje na mišićno vezivno tkivo povećava u iznosu masa trkača x 3.

Video analiza svih polaznika seminara iznjedrila je i najčešću grešku kod gotovo 90% rekreativnih trkača, a to je da ne postoji faza pada, inicijalni dodir je sa petom i noga dolazi ispred centra tržišta tijela što je najveći uzrok ozljeda i loše ekonomike trčanja. Stoga je nastavak  seminara bio u potpunosti praktičan i usmjeren na ispravljanje tih grešaka kroz brojne statičke i dinamičke vježbice u dvorani te na atletskoj stazi, te na usvajanje ispravnih obrazaca pokreta čime bi naše trčanje postalo ekonomičnije, efikasnije i sigurnije. Naime, znanstveno je dokazano da primjenjujući Pose metodu možemo smanjiti opterećenje na koljena za 50%.

Kako Pose metoda teži što manjem zadržavanju na tlu koristeći silu gravitacije kao primarnu silu kretanja umjesto snage mišića i to kroz tri pozicije: Pose (Inicijalna pozicija)- Fall (faza pada) - Pull (faza povlačenja), tako su i pojedine vježbice koje smo radili bile usmjerene na pojedinu od tih faza.

POSE (inicijalna pozicija)

Pose pozicija je osnovna pozicija. Karakterizira je blaga fleksija u koljenu stajne noge dok se suprotna noga nalazi u fleksiji na način da je skočni zglob opušten u liniji koljena suprotne noge. U pokretu znači da iz Pose pozicije dinamički krećemo naprijed kroz pad iz centra područja kuka prema naprijed. To je pozicija kroz koju prolaze svi trkački neovisno o načinu na koji trče.

Vježbica povlačenja prvo samo jedne noge pa samo druge noge, zatim naizmjence jedne pa druge noge na mjestu bez kretanja unaprijed namijenjena je percepciji dovođenja noge u Pose poziciju.

FALL (faza pada)

Partnerska vježba sa čvrstom gumom gdje jedan partner drži drugoga koji se kukovima naginje naprijed koliko god mu guma dozvoljava, osvijestila nam je FALL fazu i dala jasniju percepciju faze pada.

PULL (faza povlačenja)

Ovom smo se fazom najviše bavili na seminaru kroz brojne vježbice jer nam je mnogima taj moment povlačenja noge ispod sebe umjesto "bacanja" noge naprijed bio potpuno novi i tražio je brojne repeticije i koncentriranje na taj moment ponovo i ponovo tijekom cijelog seminara.

Usporedba prije i poslije

Video analiza na početku seminara pokazala je izraziti kontakt na petu, te doskok ("overstriding") stopala ispred težišta tijela. Zelenom linijom označeno je težište i pozicija gdje bi doskok zapravo trebao biti, dok je crvenom linijom označen doskok na prvoj inicijalnoj video analizi.

Par sati kasnije, po završetku seminara, kontakt više nije na petu već se pomaknuo na prednji dio stopala, a doskok tj. stopalo je bliže težištu tijela iako još uvijek nije idealno.

Za potpuno ovladavanje pose metodom potreban je period od 6-12 tjedana ovisno o pojedincu, uz pretpostavku da se trenira minimalno 3x tjedno prema propisanom planu i programu. Želite li i vi jednostavnim učenjem ispravne tehnike trčanja minimalizirati mogućnost ozljede i maksimalizirati učinak, toplo preporučamo ovaj seminar.

Tekst: Tea Đurek, Boris Cvilder

Fotke: Mislav Mesek