Snijeg i led nas uvijek sputaju da budemo potpuno slobodni i u svom najboljem izdanju pokažemo svoje gradske vozačke sposobnosti. Većina se odluči na podrumske garaže, ili pak objesi svoje „bičiklete“ na balkon kao kakav „pršutić“ dok ipak tu je ta nekolicina junaka i junakinja koja pegla snježne nanose i poledicu na svojoj „bičikleti“ istim tempom kao ljeti, ali naravno puno opreznije. Stari izraz koji često koristimo, voziti bicikl po snjegu je kao vožnja po jajima J. E sad, Von Rongen iz te zemlje daleke odluči da bi on htio na biciklin i po snijegu i da bi rado da ga svi gledaju, kliču mu i dive se pa stade jedno jutro češkajući se po bradi i uzvikne: „Bike Spikes“. Osnovni problem je trakcija kotača na podlogu koja je skliska, pa shodno tome potrebno je „nekaj sprčkati oko guma“. I tako naš Cezar izumi Bike spikes što bi u doslovnom prijevodu značilo „biciklistički šiljci“. Pod tim imenom mogli bi se lako plasirati u neki niskobudžetni horor, ali zapravo to su obloge od expandirajuće gume koje čine cijelinu u sastavu od šest jednakih djelova povezanih čeličnom žicom. U samu oblogu su postavljeni nehrđajući čelični  ćepići koji znatno podižu stupanj prijanjanja kotača na bilo koju snježnu podlogu. Cesar je koristio suvremeni i lagan materijal koji ga čini vrlo upotrebljivim za korištenje na biciklu. Ne možemo reći da smo probali, ali da izgleda upotrebljivo, izgleda.). Jako se lako montiraju, dakle nije vam potrebna deka ili kutija na kojoj piše „Lanci za snijeg“, dovoljna vam je torbica za šminku ili mala „pederuša“ u koju stane par takvih obloga. Time postajete potpuno pokretljivi commuter bez obzira na vremenske uvijete. Stanje na cestama se vas više ne tiče. Nadamo se jedino da dolaze i u muškim bojama J. Ali nakraju jedino što možemo sa sigurnošću tvrditi da je bicikl još uvijek daleeeko jeftiniji od auta, a benzin skuplji od vode J, a što nam više i treba da bi se dovukli do grada po bilo kakvom vremenu.